Izvor Dnevni avaz
Kada je prije 50 godina kao dječak iz srbijanskog mjesta Sjenica došao u Sarajevo na školovanje, nije mogao ni sanjati da će jednog dana postati ličnost koja će biti drugo lice prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića.
Kada je prije 50 godina kao dječak iz srbijanskog mjesta Sjenica došao u Sarajevo na školovanje, nije mogao ni sanjati da će jednog dana postati ličnost koja će biti drugo lice prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića.
Habib Idrizović, komandant tadašnje Pofalićke brigade, bio je dvojnik rahmetli Izetbegovića. Ne samo što je na njega mnogo ličio nego je imao hrabrost i karizmu svojstvenu samo legendarnom Aliji.
Odmah pristao
Tadašnji vojni vrh Armije RBiH – Sefer Halilović, Kemo Karišik i Atif Šaronjić – iskoristio je konture njegovog lica, građu te hod i pokrete slične Izetbegovićevim te Idrizoviću predložio ulogu koju je ovaj neposredno pred početak agresije na BiH rado prihvatio. Nije se bojao postati Alijin dvojnik, izlagati se opasnosti umjesto njega i biti mamac za neprijatelja dok je predsjednik obavljao svakodnevne zadatke u zgradi Predsjedništva RBiH.
– Bilo je to 17. decembra 1991. godine. Karišik, Šaronjić i Halilović tog dana došli su kod mene. Baš smo ovako sjedili. Kao vi i ja sada. General Kemo, koji danas više nije među živima, počeo je pričati kako se iz Beograda spremaju grupe za likvidaciju pojedinih ljudi, među kojima i Alije Izetbegovića. Sjećam se da je Kemo tada rekao: “Kako se ne možemo osloniti na MUP, ali ni na bilo koga drugog, moramo se potruditi da patriotskim snagama sačuvamo predsjednika.” Tada me pogledao i rekao: “Baš te nešto posmatram i vidim da imaš dobre sličnosti s njim. Bi li prihvatio da budeš Alijin dvojnik” – prepričava nam Idrizović priču koja je počela prije 18 godina.
Meškoljeći se u udobnoj ugaonoj garnituri, smještenoj u ćošku sobe svoje obnovljene kuće u sarajevskom naselju Pofalići, Idrizović se blago osmjehuje prisjećajući se zadovoljstva koje je tada osjetio.
– Odmah sam rekao da bih pristao. Kemo me tada pitao: “Znaš li ti uopšte šta to znači?” Rekao sam: “Znam!” I znao sam. To je značilo da ako ne bude Alije, ne daj Bože, ako se njemu nešto dogodi, neće biti ni mene, ni moje porodice, ni Bosne. Ako bih ja bio srećković koji bi ga spasio, sve ostalo bilo bi dobro. I zaista sam tako mislio. I ne samo ja. Takvi smo bili svi. Kemo, Sefer… i svi ostali – dodaje naš sagovornik.
Ipak, nije htio preuzeti ovu ulogu bez znanja rahmetli predsjednika. To je rekao i Kemi. S Alijom se znao odranije, još iz vremena dok je radio u Zavodu za izgradnju grada Sarajeva, kao inžinjer.
Malo ljudi znalo
– Rečeno mi je, međutim, da neke stvari o njegovoj bezbjednosti ni on sam ne mora znati. Tako smo napravili probu. Dali su mi da obučem odijelo slično Alijinom i rekli da je moja dužnost da sjednem u automobil ispred Predsjedništva i da se vozim po Sarajevu. U to vrijeme, Alija je obavljao svoje redovne aktivnosti – kaže Idrizović.
Pokazuje nam i knjigu u kojoj je pisano o njegovoj misiji Alijinog dvojnika. Zatim uzima crno-bijelu fotografiju i prstom upire u sebe i Aliju zajedno, u maskirnim uniformama. Tadašnja vlast za Idrizovićev zadatak nije znala. Nisu znala čak ni njegova braća. Osim pet-šest ljudi, među kojima i njegova supruga, niko više nije znao za tajni zadatak ovog hrabrog čovjeka.
Na kraju razgovora ne uspijeva obuzdati suze. Prisjeća se svega – rata, rahmetli predsjednika, sloge i tadašnjeg života. I sa sjetom zaključuje da je “tijelo mrtvo kada mu se glava odsiječe”.
Zabranjivao je da ubijamo nevine
– Rahmetli predsjednik pred početak rata nam je rekao: “Nemojte dozvoliti da nekoga nedužnog ubijete ili ranite.” Govorio nam je i da je to zabranjeno Kur'anom. Uvijek nam je poručivao da ako ubiješ jednog nevinog čovjeka, kao da si ubio čitav svijet – govori Idrizović.
Dva puta su pucali u mene
Kada je preuzeo “dužnost”, Idrizoviću su rekli da se vozi po gradu i uči Fatihu. S njim su povremeno bili i Dževad Bećarević, koji je bio vozač Alije i Bakira Izetbegovića, ali i Juso Karišik, prvi Alijin “bezbjednjak”.
– Nisam bio samo Alijin dvojnik nego i komandant Pofalićke bitke, pa Bitke za Žuč. Dva puta su mi pucali u kancelariju. Bio sam i ranjen, ali mislim da to nema veze s Alijom – kaže Idrizović.