Ovih dana Liga za Sandžak (LZS) objavila je “analizu” pod naslovom”Na pomolu žestoki sukobi u Sandžaku”.
U uvodu teksta stoji”nakon uspostave pune kontrole nad Islamskom zajednicom u Makedoniji, Kosovu i Crnoj Gori, u cilju ostvarivanja potpune ekonomske i političke dominacije na prostoru bivše Jugoslavije (izuzev Slovenije i Hrvatske) Turska ne odustaje od”preuređenja” Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, ali i u Srbiji nametanjem novog koncepta koji za cilj ima formiranje “treće”islamske vjerske zajednice u Sandžaku.” Poenta i poruka ove “analize” je u sijanju straha među vjernicima. “Kako nova inicijativa više nije tajna među bošnjačkim vjernicima, u Sandžaku je već neko vrijeme”podignuta tenzija” što bi moglo dovesti do većih sukobljavanja, posebno među onima koji su lojalni Ugljaninovoj SDA mada ništa drugačije nije ni u taboru mešihata IzuS,” stoji u tekstu. Akteri i ujedno i krivci, prema ovom”analitičaru” LZS, za buduće sukobe u Sandžaku su Sulejman Ugljanin, Rasim Ljajić, Ahmet Davutoglu, pa čak i turski reis Gormez i turski premijer Erdoan, dok je Emiru Elfiću pripala uloga tolika da je njima “ponudio svoje usluge”. Ko stvarno stoji iza ovakve monstruozne kontrukcije u kojoj se na brutalan način želi prestrašiti bošnjačka populacija u Sandžaku i zavaditi sa najvećim političkim i vjerskim autoritetima Turske? Liga za Sandzak ne postoji. Na zgradi gdje je nekad u prizemlju iznad ulaza u prostorije, uz sve ceremonije grupe okupljene oko Mumaera ef. Zukorlića, bila izvješena mesingana ploča Lige za Sandžak, kao i Predstavništva (amabsade) Sandžaka u BiH, zjape prazne. Prvi predsjednik LZS, Hako Duljević, biznismen iz Sarajeva, predao je funkciju, Harun ef. Hodžiću, zatim je ovaj predao Tariku Kurbegoviću, da bi je ovaj predao Teufiku Hadžiahmetoviću. Tako završavaju i opuste fantomske mnogobrojne insitucije i predstavništva Sandžaka sa vjerskim i nacionalnim prefiksom u imenu, čijem je utemljenju i otvorenju ceremonijalno prisustvovao Muamer ef Zukorlić. Stoga je krajnje vrijeme da se mnogobrojne bošnjačke institucije, posebno BANU, SBK pa i Islamska zajednica BiH, zapita kuda vodi politika Muamera ef. Zukorlića? Dok cijeli region ide ka pomirenju i iznalaženju kompromisa kroz dijalog, te lideri čine kopernikanske obrte u svojim stavovima na putu relaksacije međunacionalnih odnosa u regionu, samo Zukorlić izaziva sukobe među Bošnjacima u Sandžaku. Uz sav respekt mnogbrojnih akademika i članova BANU-a, te senatora u SBK-u, nije primjereno njihovim akademskim zvanjima da šute i drže oči zatvrenim pred ovakvim očiglednim nonsensima jednog čovjeka koji djeluje i obnaša funkcije u njihovim organizacijama. Informativna sluzba BDZ