Stotine ljudi iz mnogih zemalja svijeta, od Rusije, Bosne i Hercegovine sve do Moldavije, dolaze u Tursku iz različitih razloga. Iako imaju različite priče, njihova zajednička želja je bolje obrazovanje kako bi stekli bolje uslove za život.
Nadejda Aladova (28) iz Moldavije je jedna od imigranata nastanjenih u Turskoj, gdje je došla, kako kaže, da bi njen osmogodišnji sin Maxim Patraman mogao ići u bolju školu. Aladova je prije 11 godina došla na odmor kod Aleksandre Uslu, nastanjene u Turskoj. Pošto joj se Turska jako svidjela, nakon što se razvela od muža, prije četiri godine zbog kvalitetnog obrazovanja je odlučila da se nastani u Turskoj.
Sina Maxima je upisala u školu, a pošto nije mogla dobiti nostrifikaciju diplome pravnog fakulteta u Moldaviji, zaposlila se u jednoj firmi koja djeluje u turističkom sektoru, u odjelu za rezervacije. U adaptaciji na život u Turskoj Aladovi su pomogli djelatnici Generalne direkcije Uprave za migracije.
Aladova je novinaru AA kazala da joj je u početku bilo teško jer nije znala turski jezik. “Stalno smo se svađali sa sinom. On mi je govorio: Mama, zašto si me dovela ovdje. Niko me ne razumijem i ja ne razumijem njih. Sada ide u drugi razred osnovne škole i jako je sretan. Puno voli školu i svoje drugove”, dodala je Aladova.
Aladova je pojasnila da su se za kratko vrijeme navikli na život u Turskoj, rekavši da su Turci bliski, prijeteljski raspoloženi i susretljivi.
Ona je kazala da u slobodno vrijeme igra stoni tenis, a da se sin zanima za košarku, te da u kući imaju ljubimce zeca, ptičicu i tri ribice o kojima brigu vodi njen sin Maxim. Aladova je nadalje kazala da želi postati turski državljanin i raditi kao advokat.
Ruskinja tatarskog porijekla Lilja Yuzmeeva (38) se pak zaljubila u toplu klimu u Antaliji, gdje je došla na godišnji odmor, nakon čega se pridružila majkama koje su se zarad boljeg obrazovanja svoje djece odlučile za život u Turskoj.
Yuzmeeva sa kćerkom Asiyom Davletzyanova, koja studira na Odjelu za međunarodne odnose na Univerzitetu Akdeniz, i sa šestogodišnjom mačkom po imenu “Skotik” živi u Antaliji, gdje radi kao grafičar.
Yuzmeeva pohađa kurseve za učenje njemačkog jezika i sviranje gitare, koje organizuje Opština Antalija, dok slobodno vrijeme provodi učeći Kur'an, svirajući gitaru sa kćerkom i otkrivajući prirodne ljepote na području Antalije.
Yuzmeeva je kazala da joj se uopšte nije bilo teško navići na Tursku, naglašavajući da posebno voli toplu klimu u Antaliji i more. Ona je kazala da im je Moskva bila prehladna kada su je posjetili prije nekoliko godina i potom dodala: “Moskva nam se učinila prehladna kada smo je posjetili nakon što smo se nastanili u Antaliji. Nismo više mogle otići”.
Navodeći da želi dobiti tursko državljanstvo, Yuzmeeva je kazala da kada umre želi biti sahranjena na jednom starom mezarju u Kekovi, u blizini mjesta Demre.
Ekaterina Kotenko (34) iz Moldavije se sa Turskom upoznala kada je došla na Kongres turske kuhinje u Istanbulu. Kazala je kako je tada shvatila da svoje visoko obrazovanje želi dovršiti u Turskoj.
Kotenko je diplomirala na Odjelu za turizam i hoteljerstvo na Univerzitetu Anadolu i 2004. godine u jednoj turističkoj firmi počela raditi posao koji nije radila nikada do tada. Kotenko od 2007. godine radi kao zamjenik operativnog direktora i istoj firmi. Ona je pak kazala da joj je u početku bilo teško, ali da sada jako voli Tursku.
Ističući da Tursku voli kao svoju zemlju, Kotenko je kazala da posebno voli ičli kofte, te da ih i sama jako dobro sprema. Ona je zatim kazala da mnogo radi, a da se u slobodno vrijeme bavi sportom i plesom. Ona je takođe kazala da želi postati državljaninka Turske u što skorije vrijeme.
Abida Bukvić i Amela Šero iz Bosne i Hercegovine su u Tursku došle putem programa za razmjenu studenata Mevlana, kako bi studirale agrikulturu na Univerzitetu Akdeniz.
Bukvić i Šero, koje žive u istom stanu, ubrzo su se navikle i stekle prijatelje Turke. Bukvić je kazala da kultura i život u Turskoj i Bosni i Hercegovini imaju mnogo sličnosti, te da se iz tog razloga odlučila studirati u Turskoj, dodajući da mnogo vole Turke. Ona je nadalje kazala da jako voli kuhati i da svojim prijateljima spremaju bosanska jela.
Na osnovu zakona koji je prošle godine izglasala Velika narodna skupština Turske, osnovana je Uprava za migracije koja djeluje pri Ministarstvu unutrašnjih poslova i zadužena je za obnovu sistema koji se tiče migracija.
Uprava je nadležna za ulazak, izlazak i boravak stranih državljana u Turskoj, zatim svu proceduru vezano za međunarodnu i privremenu zaštitu žrtava trgovine ljudima. Iako je nedavno osnovana, Uprava za migracije je uspješno obavila zadatak, uprkos masovnim migracijama iz Iraka i Sirije u Tursku.
Generalni direktor Uprave je Atilla Toros. Uprava ima predstavništva u inostranstvu i u zemlji, a ponajviše se bavi procedurama u vezi migranata, među kojima su većinom Sirijci, kao i njihovim problemima.
Uprava odlučno provodi aktivnosti po pitanju borbe protiv trgovine ljudima koju vodi Turska.