Mjesto Karaula kod Travnika jučer je postalo poprište tragedije koja je uzdrmala cijelu regiju. Nedim Klepić (49) je, prema dostupnim informacijama, automatskom puškom usmrtio 36-godišnjeg Mirnesa Zahirovića. Klepić je ubrzo uhapšen, ali ovaj događaj je otvorio duboke rane i podsjetio na brutalnu tragediju iz 2014. godine, kada je Mirnes nožem ubio Nedimovog sina Ajdina Klepića ispred porodične kuće.
Adisa, kćerka Nedima Klepića i sestra ubijenog Ajdina, odlučila je podijeliti svoju ispovijest s javnošću. Kroz suze i bol ispričala je kako su deset godina njena porodica i njen otac živjeli s traumama i nepravdom.
“Ja sam Adisa, kćerka Nedima Klepića i sestra mog rahmetli Ajdina. Ono što se jučer dogodilo rezultat je osvete, nešto što ni moja porodica ni ja nikada nismo željeli. Moj otac deset godina nosio je bol u sebi. Te 2014. godine, Mirnes je nožem ubio mog brata ispred naše kuće. Njegova majka tada je sakrila oružje, oprala krvavi nož i skrivala dokaze. Umjesto da pronađu mir, oni su nas provocirali svih ovih godina”, kazala je Adisa.
Dodala je kako je porodica Zahirović ostala živjeti u blizini i nastavila s provokacijama, što je dodatno otežavalo Klepićima da se nose s gubitkom.
-
“Deset godina bola i provociranja”
Adisa je posebno istakla kako su provokacije bile konstanta u životu njenog oca. “Mirnes je mom ocu slao poruke, provocirao ga, govorio da ima pravo hodati istim ulicama gdje je počinio zločin. Psovali su nam dijete koje su ubili. Mog oca je to uništavalo iznutra. I jučer je sve kulminiralo. Nažalost, odlučio se na korak koji nije rješenje, ali ko bi deset godina trpio takvu bol i poniženje?” priča Adisa.
“Ne tražim opravdanje za mog oca. Sud i zakon će odlučiti šta dalje. Ali želim da ljudi razumiju šta smo prošli. Moj babo bi sada bio s nama kod kuće, živio s bolom koji nosi deceniju, ali barem bi bio tu. Sada ga čekaju zatvorske rešetke”, rekla je.
Adisa je poručila da se nada kako će obje porodice pronaći mir, posebno zbog djece koja ostaju iza njih.
“I Mirnesova i naša porodica imaju djecu. Ovo mora stati. Niko od nas nema pravo nastaviti ovako.”
Ova tragedija, obilježena osvetom i bolom, podsjeća na to koliko su traume i nepravda duboko ukorijenjene u ljudskim sudbinama. Pravda će biti zadatak institucija, ali ostaje pitanje kako zajednica može pomoći porodicama da pronađu put do pomirenja i zaustave lanac nasilja koji pogađa sve strane.
