Edin Đerlek, potpredsjednik Skupštine Srbije, ponovo je u centru pažnje svojom navodnom “borbom za pravdu.” Njegovi pokušaji da se predstavi kao “glas naroda” sve više djeluju kao dio manipulativne političke strategije. Ovaj put iskoristio je tragičnu smrt mladog inženjera Šemsudina Ljajića kako bi izigravao opozicionara, iako se nalazi u vrhu vlasti.
Koristeći tragediju, Đerlek izbjegava odgovornost, pokušavajući da skrene pažnju sa vlastitih propusta u republičkoj vlasti. Javnost sve češće prepoznaje ovu politiku obmane koja ne donosi nikakva rješenja, već produbljuje nepovjerenje prema institucijama. Dr. Jasmin Nurković, ugledni ljekar iz Novog Pazara, bio je među prvima koji su reagovali na Đerlekove izjave, ukazujući na prave probleme i demantirajući tvrdnje da mjere nisu preduzete:
„Pa juče su prije ovog statusa svi lokalni portali objavili vijest o preduzetim mjerama u vezi ovog slučaja.“-napisao je Nurković
Đerlek je odgovorio:
„Nikakve mjere nisu preduzete niti će se, nažalost, preduzeti da se ovakvi slučajevi preveniraju u budućnosti. Privođenje E.R. samo je prvi korak tužilaštva, što nikako ne predstavlja mjere koje su neophodne za sigurnost na gradilištima.“
Nurković mu je uzvratio:
„Naravno da su mjere preduzete i da će se preduzimati, ali po zakonu, a ne zbog političkog pritiska ili interesa pojedinih grupa. Treba imati povjerenja u tužilaštvo i ne koristiti ovu situaciju za prikupljanje političkih poena.“
Nasuprot Đerleku, dr. Nurković jasno je ukazao na ključne probleme i demaskirao Đerlekovu strategiju političkog manipulisanja tragedijom. Njegove kritike otkrivaju dublje korijene problema – gdje se lične tragedije koriste kao alat za političku promociju.
Podsjećamo na tragičnu smrt Sulje Džigala 2022. godine u Sjenici, gdje je i rehmetli Džgal poginuo kao rahmetli Šemsudin Ljaić, kroz otvor za lift. Tada je Đerlek bio ministar u Vladi Srbije, dok je SPP kontrolisao sjeničku lokalnu vlast. Vlasnik zgrade bio je odbornik koji podržava SPP i rođak visokog funkcionera SPP-a, a otac vlasnika zgrade je bio član Gradskog vijeća. Međutim, Đerlek i njegova stranka tada su ostali nijemi. Da li je ćutanje bila cijena političke zaštite?
Ovaj slučaj jasno ukazuje na dvoličnost Đerlekove retorike. Njegovo nečinjenje i tadašnja šutnja povezuju ga sa mrežom korupcije i nepotizma koja omogućava ovakve tragedije. Zašto tada nije pokrenuo reforme ili osigurao odgovornost?
Novinarski članci iz 2022 godine!
Ista strategija – ista manipulacija: Đerlekova retorika podsjeća na retoriku Usamea Zukorlića, koji podržavajući studente u video snimku, balansira između kritike vlasti i koristi koje im ona pruža. Ova strategija ne samo da zbunjuje javnost, već skreće pažnju sa pravih problema. Đerlek nije reformator, već politički manipulator koji koristi tragedije za vlastitu promociju.
Građani Sandžaka zaslužuju političare koji rješavaju probleme, a ne one koji manipulišu emocijama javnosti. Tragedije poput smrti Šemsudina Ljajića ne smiju biti izgovor za političke igre, već poziv na odgovornost i stvarnu akciju. Ako Đerlek zaista želi promjene, neka to pokaže djelima, a ne praznim riječima.
Dok god nastavlja ovakvu politiku, kritičari poput dr. Nurkovića imaće puno pravo da ga podsjete na njegovu dvoličnost i neodgovornost. Sandžak treba liderstvo koje donosi stvarne promjene, a ne politički cirkus koji perpetuira neodgovornost i nesposobnost. Prepisku odgovora Đerleka i Nurkovića možete pogledati ispod teksta.
