Reporteri novinske agencije Associated Press (AP), koji su uspjeli obaviti razgovor sa Rohingya muslimanima u Mijanmaru, u kojem od 60 miliona stanovnika većinu čine budisti, skrenuli su pažnju da se naročito djeca prisiljavaju na težak fizički rad.
Dnevnice manje od 1 dolara
Desetogodišnji Enver Sardad, koji radi u jednoj vladinoj građevinskoj agenciji, odgovarajući na pitanja reporteru je kazao da svakog dana mora nositi kamenje u kantama teškim po nekoliko kilograma. Enver se požalio da ga boli cijelo tijelo, da mu se vrti u glavi zbog tereta koji nosi, te da se osjeća bolesnim.
“Moram raditi kako bih pomogao mojoj porodici. Ali, teško je raditi ovdje. Mrzim sve na svijetu. Da nisam musliman, ne bih morao živjeti ovako”, rekao je Enver.
Većina Rohingya djece ne mogu ići u školu, slabo se hrane i ne mogu koristiti zdravstvene usluge i radi na teškim fizičkim poslovima za manje od jednog dolara dnevno.
Ministarstvo građevinstva zapošljava djecu i plaća im po hiljadu kyata dnevno. Jedan američki dolar iznosi otprilike 974 kyata. Djeca se rano ujutro kamionima odvoze iz sela na radna mjesta i radeći pod suncem osam sati dnevno iz korita rijeka sakupljaju kamenje.
“Znam da mi se san neće ostvariti”
Osmogodišnji Enver Sak, koji ide u školu, kazao je da učitelji budisti drže nastavu na njima nepoznatom jeziku, te da bivaju izloženi nasilju kada ne znaju odgovoriti na postavljeno pitanje.
Sak iz sela Ba Gone Nar je rekao da seosku školu pohađa 250 hiljada djece u dobi od 6-14 godina, a da u školi radi samo 11 učitelja. On je istakao da je nemoguće naučiti nešto u školi u kojoj na 114 učenika pada jedan učitelj.
“Kamo sreće da se mogu obrazovati. Volio bih postati ljekar. Kad god se neko od nas razboli i želi otići u bolnicu, to nikoga ne zanima. Osjećam se vrlo loše. Mada sam svjestan da mi se taj san niad neće ostvariti. Vlada nikada neće dozvoliti da studiram medicinu i postanem ljekar, kazao je Sak.
Rohigya muslimanima ne dozvoljavaju da studiraju medicinu
Rohingya muslimanima u Mijanmaru je zabranjeno da se obrazuju na medicinskom fakultetu. Na sjeveru regije, gdje uglavnom žive Rohingya muslimani, nema univerziteta, a muslimanima se ne dozvoljava da napuste to područje iz bilo kojeg razloga.
Samo nekolicina Rohingya muslimana koji su nastanjeni u glavnom gradu pokrajine Sittweu može se obrazovati na univerzitetima. Jedan od njih je Sayid Alum (25), koji podučava Rohingya djecu u selu Myinn Hlut. Alum se požalio da ih budisti omalovažavaju govoreći : “Niste ni državljani. Zašto biste išli u školu?”
Od 1982. godine nemaju građanska prava
Rohingya muslimani, koje mijanmarska vlada tretira kao imigrante koji su doselili iz Indije, građanska prava su izgubili zakonom koji je usvojen 1982. godine. Oni se smatraju apatridima.
Organizacije za ljudska prava ističu da su Rohingya muslimani izloženi kako nasilju, tako i zakonskoj, ekonomskoj i društvenoj diskriminaciji. Oni su suočeni sa određenim ograničenjima, koja važe samo za njih. Rohingya parovi, kojima nije omogućeno zakonsko sklapanje braka, dozvoljeno je da imaju samo dvoje djece. Rođena djeca ne dobijaju ni rodni list.
U napadima koji su budisti izveli prošle godine živote je izgubilo skoro 200 hiljada ljudi, većinom muslimana. Zbog obračuna, u kojima je spaljeno stotine kuća i poslovnih prostora, 250 hiljada ljudi je moralo napustiti to područje.
Hiljade ljudi Rohingya porijekla pokušava da pobjegne iz Arakana i brodovima ode u neke druge zemlje. Vlada Mijanmara vrlo rijetko dozvoljava stranim novinarima da uđu u zemlju.
izvor: trtbosanski
