Miki naš, brate naš, falićeš nam.

Sve nas je zateklo, i dalje ne možemo da verujemo da sutra nećeš prošetati prvomajskom, sa svakim se rukovati, prebaciti koju, reći koju lepu riječ, šalu, nasmijati…

Ne mogu da vjerujem, da sutra, sa cegerom u rukama, nećeš otići da kupiš hleb svojim najbližim, tetkama, komšijama, tvojoj majci, da nećes ujutru svratiti kod Fikra u Merlin da se raspravljaš sa Dinom i Ljiljom, da čarkaš Ljilja i teraš kontru, da nećes svratiti kod Albina u pekaru, Mikija slastičara, Rileta… da nećes obići srce šehera čiji si damar sigurno bio.

Rijetko ko je znao, ramazanom obradovati stare, taj se adet izgubio, ti si ga gajio, pola ulice si slušao, dobavljao, kupovao, nosio. Znao si da ispoštuješ stare, što je danas rijetkost i doista u tome se krila tvoja veličina, koju je malo ko znao i poznavao.

Znao si da pokreneš raspravu i sve okreneš na cirkus, organizuješ sedeljku iz ničega…

Znao si dušu ove caršije, umeo da svakome pritekneš, skočiš i pomogneš, dođeš, voziš, znao si da budeš čovjek, Pazarac, baš onakav kakav treba biti i čime se treba ponositi a ti si svakako bio to. Bio si za ponos i za poštovanje.

Samo mi, sa kojima si bio bliži, znali smo, koliko puta si vozio za Štimlje i zbog cega, kako, si se mučio i poštovao svoje. Bio si momak za primjer, tvoju dobrotu i velikodušnost znamo samo Mi sa kojima si jeo, pio, dijelio i dobro i lose. A, znamo Miki, nas Miki…

Voleo si sve što je naše, goreo za fudbal, košarku, odbojku za sve što je Pazarsko.

Ne postoje riječi i malo ih je u ovome trenutku.

Toliko puta si putovao na utakmice našeg Pazara, uvijek si sve organizovao, jer si to volio.

Sećam se, kada si se iz Jagodine sa Pulićem vraćao bez svetala na kolima jer su crkla, kada si pravio navijačku grupu i živeo za nju, za Blue belay boyse a mi te zvali Horda…

Rijetko ko je znao spojiti ljude, izmiriti ih, zavaditi se sa njima kao ti, pa sve opet.

Falićes, prerano si otišao brate naš, čuvaćemo uspomenu na tebe, kao što bi i ti za svakoga od nas…

Allah da ti podari najljepše mjesto u dzennetu, jer ti si ga svakako svojim dobrim djelima zaslužio.

Amin.