“Vjernici kukolj, hadžije kukolj, narod kukolj, politički neistomisljenici stoka i paščad.
Ne, ove riječi na račun muslimana vjernika i običnih građana Sandžaka nije izgovorio Patrijah SPC, ne, ovo nisu riječi kršćenskog sektaša koji je prijetio da će spaliti Kuran, ne, nije on ni četnik a ni ustaša već Mevlud Dudić muftija, slućbeno lice Islamske zajednice u Srbiji i politički borac njegovog prethodnika muftije Muamera Zukorlića.
Da se ovdje radilo o vjerskoj i nacionalnoj razlicitosti napadnute grupe, sve ovo sto je muftija Dudić rekao, moglo se nazvati rasističkim izljevima mržnje, ali nije, jer se radi o istoj nacionalnosti i vjeri i napadača i napadnutih, ali islamiskim termnom se ovo može nazvati teškim krsenjem islamskih vrijednosti i načela u cijelini.
Ne ulazeći u međusobne sukobe dvije zajednice, ipak treba reći da je muftija Dudić ovaj put prekoračio crvenu liniju, a koju ni jedan musliman Bošnjak, bio on vjernik, ili ne, ne moze prihvatiti.
Zato nikakave druge poruke na ovo sramno djelo ne dostojno sluzbe i ugleda, odgovornosti i titule jednog muftije ne može biti osim poziva na ostavku muftije Dudića.
Jer ako je jednog tako učenog alima politički krah njegovog prethodnika iziritirao, da sebi dozvili ovakve uvrede svoje braće, onda je njegov put prikladniji bavljenju srpskom politikom od služenja islamu i predvodjenju vjernika. Sandžaku ne trebaju neki sutrašnji ISIL-ovci, koji će zbog politike ubijati svoju braću u vjeri, već umjereni vjernici hanefijskog mehzeba, koji su stoljećima promovirali ljubav, toleranciju i mir.”

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here