Novinarka Newsweeka Tamara Nikčević uradila je intervju s bivšim muftijom Muamerom Zukorlićem

Peticiju koju je nedavno pokrenuo akademik SANU Dušan Teodorović, a u kojoj se traži da se poslanik Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka Muamer Zukorlić smijeni s mjesta predsjednika skupštinskog Odbora za nauku, obrazovanje, tehnološki razvoj i informatičko društvo, do sada je potpisalo više od jedanaest hiljada intelektualaca i profesora univerziteta u Srbiji.   
 Istovremeno, poslanica Demokratske stranke Aleksandra Jerkov je od Agencije za sprečavanje konflikta interesa zatražila mišljenje o izboru Zukorlića za šefa pomenutog parlamentarnog odbora, budući da je doskorašnji muftija Islamske zajednice u Srbiji osnivač i predsjednik Savjeta Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru.
Muamer Zukorlić kaže da nije impresioniran potezima akademika Teodorovića i poslanice Jerkov.
Priča o jedanaest hiljada potpisa za moju smjenu s mjesta predsjednika Odbora za nauku i obrazovanje eventualno može razveseliti, nasmijati ljude; ništa više od toga – kaže Zukorlić.

  

Smešno vam je to što ugledni profesori Beogradskog univerziteta traže vašu smenu?
Potpisi tih ljudi uopće me ne obavezuju. Tim prije što znam šta su neki od njih prethodnih godina radili, čime su se bavili i sa kakvim motivom danas protiv mene vode hajku. Iako je poznato da se izbor šefa bilo kog skupštinskog odbora smatra čisto proceduralnim postupkom, činjenica da se to pitanje aktuelizira u trenutku kad se ja biram na mjesto predsjednika ukazuje da nije riječ o principu, već o stavu koji ima veoma konkretan motiv.
Kakav motiv?
Pojedini potpisnici peticije koji pripadaju kvazidemokratskoj opoziciji i kojima su se sada pridružile i Dveri, znajući koliko sam dosljedan u svemu što radim, plaše se da bi se uskoro mogao otvoriti proces koji bi pokazao da oni svoj posao nisu obavljali časno i pošteno. To se prije svega odnosi na članove Akreditacione komisije, koji su godinama onemogućavali da Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru dobije akreditaciju.
Pretite?
Prijetim?! Na taj način bi svaki kriminalac inspektora ili sudiju mogao optužiti za prijetnju. Ako postoje dokazi da je neko korumpiran, da je zloupotrijebio položaj, onda je besmisleno onoga ko je zadužen da to otkrije optužiti za prijetnju ili za osvetu.
I ton kojim govorite zvuči kao pretnja.
Ne zvuči! Vi kao da zaboravljate da su upravo ti ljudi prvi krenuli u napad kako bi me u startu diskvalificirali.
A vi kao da uživate u medijskoj pažnji koja vam je poklonjena od momenta izbora za predsednika Odbora za nauku i obrazovanje?
Znate i sami da sam uvijek bio nadaren za to da dobro šutnem medijsku loptu koja mi se nabaci. S tim da tu loptu ovoga puta zaista nisam sam ubacio u teren, niti sam je podigao. Zato i vjerujem da se Demokratska stranka ili već pokajala, ili će se pokajati što je Aleksandri Jerkov dala nalog da sve ovo zakuha. „Ne hvatajte se za golu žicu visokog napona!“, upozorio sam ih još na prvoj sjednici Odbora.
A vi ste ta žica visokog napona?
Naravno da jesam. Sa mnom se, znate, ne može tako lako izaći na kraj. Demokratsku stranku će ova histerija koštati, baš kao što ju je skupo koštao i prethodni sukob sa mnom.
Kako ih je koštao?
Izgubili su izbore. Na moje veliko iznenađenje, umjesto da utiša gospođu Jerkov, Demokratska stranka ju je dodatno raspalila. Zašto? Pored svega, i zato što su u međuvremenu saznali da je pokrenuta inicijativa za ukidanje ili barem za temeljitu reformu Akreditacione komisije. Eto, zato ti ugledni profesori, kako ih nazvaste na početku, predvođeni DS, poslednjih dana vode hajku protiv mene, potpisujući peticiju za moju smjenu. Što im, naravno, neće uspjeti.
Zbog čega vam je ta funkcija toliko važna?
Sve dok na nju nisam bio izabran, uopće mi nije bila važna. Uostalom, zašto da se povlačim pred onima čije su ruke prljave?! Akademik Dušan Teodorović, na primjer, donedavno je bio član Akreditacione komisije i poluga opstrukcije Internacionalnog univerziteta i sada vrišti, javlja se, svjestan da će se, ukoliko se pokrene istraga, otkriti šta je sve radio, je li bio u sukobu interesa, je li zloupotrebljavao svoj položaj. Najzad, prosto je nevjerovatno da ti ljudi ne shvataju da na mjesto predsjednika Odbora za nauku i obrazovanje nisam angažiran ni kao ekspert, ni kao neko ko se javio na konkurs; došao sam političkim dogovorom s Aleksandrom Vučićem.
Kao predsednik skupštinskog Odbora za obrazovanje i nauku, hoćete li se zalagati za to da Univerzitet u Novom Pazaru dobije akreditaciju?
Uvijek ću se zalagati za otklanjanje svake nepravde.
Budući da nije akreditovan, mogu li diplome dobijene na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru biti validne?
Mogu. Znate li zašto? Zato što je u oktobru 2015. tako odlučila Vlada Aleksandra Vučića.
Šta je odlučila? Zar je to u nadležnosti Vlade?
Jeste. Vlada Srbije potvrdila je da su sve isprave i sve diplome Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru validne.
Validne su?
Naravno.
Ako Agencija za borbu protiv korupcije, postupajući po prijavi Demokratske stranke, utvrdi da ste u sukobu interesa, šta onda?
Ako se to dogodi, najprije ću konsultirati pravnike i zatražiti da mi objasne da li sam obavezan da poštujem odluku Agencije. Ako kažu da jesam, na raspolaganju su mi tri mogućnosti: da se ustegnem od učešća u odlukama koje se odnose na Univerzitetu u Novom Pazaru, da se povučem s mjesta predsjednika Savjeta Univerziteta ili da odustanem od mjesta šefa skupštinskog Odbora za nauku i obrazovanje. Ovo posljednje se, ponavljam, neće dogoditi.

„Srbija je prva zemlja u svetu u kojoj je predsednik parlamentarnog Odbora za nauku i obrazovanje do pre nekoliko meseci bio verski vođa.“ Kako vam to zvuči?
Kao manipulacija. Jer, Njemačka je tek jedna od zemalja u kojoj je predsjednik države čovjek koji je nekoliko mjeseci prije izbora bio svještenik. Predsjednik Urugvaja je bivši katolički biskup. Uostalom, za srpsku tradiciju koja je dominantno percipirana kroz Svetog Savu i koja zna da je prosvetiteljstvo procvjetalo onoga momenta kad je Dositej Obradović izašao iz manastira, činjenica da sam bio „verski vođa“ ne bi trebalo da predstavlja problem. Naprotiv: ako hoćete da napravite pozitivan iskorak, morate povući neuobičajen potez. U ovom trenutku, najbrojnija stranka u Srbiji nije mogla učiniti ništa bolje nego da me predloži i izabere za predsjednika Odbora za nauku i obrazovanje.
Zašto bi to bio dobar potez? Šta vas to toliko preporučuje?
Uzimajući u obzir ko sam, činjenicu da iza sebe imam Bošnjačku demokratsku zajednicu Sandžaka, kao i bazu koja me je glasala, ja sam, vjerujte mi, odličan izbor. U političkom smislu, pritom, predstavljam neupotrijebljenu, zdravu energiju. Aleksandar Vučić je to prepoznao i, kao pametan čovjek, sada razmišlja kako da tu energiju upotrijebi. I to u korist ove zemlje, ne protiv nje.

Ne plašite se da bi vas Vučić, kao što je to učinio s manje-više svima koji su mu prilazili, mogao ne upotrebiti, nego zloupotrebiti i, kad mu obavite posao, otpustiti kao služavku?
Granica koja diferencira upotrebu i zloupotrebu uvijek je tanka i uvijek se vaga na dvijema vrijednostima – etičkoj i profesionalnoj. U pogledu subjekata, ona opet traži dvije stvari: jedna je želja da nekoga zloupotrebite, a druga je odlučnost da ne dozvolite da budete zloupotrebljeni. U tom smislu je ovdje rizik minimalan.
Sada se obraćate Vučiću?
Svima. Takav pokušaj košta. Uostalom, sjetite se koliko je koštalo Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića, Rasima Ljajića, Sulejmana Ugljanina…
Opet imam utisak da pretite. Iako više niste muftija, dozvolite da parafraziram druga Staljina: koliko divizija ima taj muftija? Čime pretite? Kojom to silom?
Ta sila koju niko ne može desetkovati, pobijediti i bombardirati jesu istina, dosljednost, vjera i predanost idealima. To je najjače oružje, nepobjediva vojska koja mi daje snagu da u svakoj borbi ostanem dostojanstven. Moj temeljni ideal je istina kao vrijednost iz koje proističu pravda, pravednost i pravičnost. Uvjeren sam da pojedinac, porodica i društvo ne mogu imati sreću ako život baziraju na neistini, na laži.
Je li istina da ste izjavili da ste 25 godina svog života posvetili nauci i obrazovanju? Pitam zato što je akademik Dušan Teodorović, posle duge i veoma temeljite pretrage, zaključio da vašeg imena nema u bazama podataka tri najrelevantnija svetska naučna pretraživača; da tamo nema ne samo vašeg rada već ni bilo kakvog vašeg naučnog citata. Kakvom ste se to onda naukom bavili, gospodine Zukorliću?
Čovjek se naukom može baviti na mnogo načina. Kao što sam već rekao, veliki dio života posvetio sam obrazovanju: osnivanju odgojno-obrazovnih ustanova, njihovom organiziranju i vođenju. S druge strane, nisam toliko svemoćan da istovremeno osnivam škole, da ih podižem, organiziram, da pravim infrastrukturu, a da se onda jednako temeljito posvetim pisanju naučnih radova. Iako sam se naukom bavio i na taj način.
Na koji način?
Nekoliko svojih radova nisam htio da publikujem dok sam na važnim pozicijama, pretpostavljajući da bi stigao prigovor da sam doktor zato što sam muftija.
Evo, više niste muftija, pa se nadam da javnost nećete lišiti zadovoljstva čitanja…
Neću, ne brinite. Prije četiri mjeseca završio sam knjigu „Drevna Bosna“, koja je vrsta historijske egzegeze perioda od tri hiljade godina unazad i koja će pojedine neautentične naučne krugove uznemiriti više nego moje imenovanje za predsjednika Odbora za nauku i obrazovanje. Pored „Drevne Bosne“, još tri moje knjige koje su zaokružene čekaju da budu objavljene. Nigdje ne žurim, sve radim temeljito. Kad sam govorio o radu u obrazovanju, govorio sam i o tome da sam sedam godina predavao u srednjoj školi, što znači da imam i iskustvo nastavnika, profesora. Predavao sam nekoliko godina i na Islamskoj akademiji, tako da i sa ove i sa one strane znam šta je katedra. Najzad, da vas pitam: koji je to šef Odbora za nauku i obrazovanje imao bilo kakvo relevantno naučno djelo?! Nijedan! Ali, sada tjeraju mak na konac kako bi me diskvalificirali.
Tako razumete i primedbu da je jedan od programa iz društveno-humanističkih nauka na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru uključivao obuku pucanja iz vatrenog oružja i korišćenje streljane?
A da li je sporno da na odjelu unutrašnjih poslova i kriminalistike Pravnog fakulteta imate obuku pucanja iz vatrenog oružja? I Policijska akademija ima slične programe. Pa, upravo je Pravni fakultet Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, odjel za kriminalistiku, bio akreditiran u vrijeme dok je akademik Teodorović bio potpredsjednik Akreditacione komisije. Uostalom, pogledajte koliko je samo ljudi zaposlenih u BIA, SAJ i drugim specijalnim snagama diplomiralo na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Zašto? Zato što imamo najbolji program u jugoistočnoj Evropi i zato što su kod nas pronašli predmete koje nemaju na drugim ubajaćenim fakultetima.
Generalni menadžer na vašem univerzitetu je vaša supruga, koja je 2007. završila BK univerzitet, dok je master i doktorsku disertaciju odbranila kod vas na fakultetu, i to s tezom „Uloga iz značaj univerziteta u Novom Pazaru za razvoj Sandžaka“. Pored svega, zar nije čudno da se za tako kratko vreme stigne do zvanja doktora nauka?
Bože sačuvaj! Mi smo svoj univerzitet i pravili kako ne bi ličio na onaj kojem pripada akademik Teodorović. Tamo se čeka da profesor zakorači jednom nogom u grob, pa tek onda da dozvoli nekome da postane docent. Znate li vi za koliko se magistrira u Bolonji, na najstarijem univerzitetu u Evropi? Za devedeset dana.
Vi ste, dakle, stvar maksimalno ubrzali, a sve po ugledu na univerzitet u Bolonji?
Naravno. Ako za tri mjeseca ne magistrirate, u Bolonji vas smatraju nedoraslim. Kod nas je sve anahrono – profesori, programi, koncepti koji ubiše ovu državu i narod i koji ne dozvoljavaju mladim i talentiranim ljudima da napreduju. Stariji profesori ne dopuštaju da doktorira neko ko ih može potisnuti iz oblasti za koju očito vjeruju da imaju tapiju. I vi onda mislite da se s takvim pristupom može ići naprijed. Ne može! Kod nas je ukinut marksizam, ali su marksisti ostali.
Koliko članova vaše porodice je završilo Internacionalni univerzitet, a koliko njih je tamo zaposleno?
A vi biste voljeli da su nepismeni?
Zašto mislite da bih ja to volela?
Moja familija je jedna od najvećih u Sandžaku, ali, ako mislite na užu porodicu, onda na Internacionalnom univerzitetu je zaposlena samo moja supruga. Sin i ćerka su na masteru, ostala djeca, ona mlađa, još su u školi. Za razliku od licemjernih velikana koji su škole pravili za sirotinju, a svoje nasljednike slali na univerzitete po svijetu, javno sam obećao da će sva moja djeca studirati u ustanovama koje sam osnivao ili koje sam inicirao. To za mene predstavlja etički trijumf, dokaz da vjerujem u škole koje sam podizao. Da ne vjerujem, djecu bih slao na svjetske, prestižne univerzitete. I još nešto: moja djeca u tim školama nisu imala nikakve olakšice, naprotiv. Zašto? Zato što nisam neprijatelj svojoj djeci, koja su, pritom, veoma talentirana. Moja ćerka je jedan od najuspješnijih modnih dizajnera, a to je nešto što se ne postiže ako nemate dara.

Gde je najuspešniji dizajner?
U Sandžaku. Moja ćerka je na tržištu, sama se za to izborila. I druga ćerka također studira.
Dobro, rekli ste da ste na čelo Odbora za nauku i obrazovanje došli političkim dogovorom s Vučićem. Tokom tih razgovora, pretpostavljam da ste premijera pitali i zašto je u julu 2008. predvodio demonstracije protiv hapšenja Radovana Karadžića i zašto je po Skupštini do pre nekoliko godina šetao u majici s likom Ratka Mladića.
To ga uopće nisam pitao.
Niste?
Naravno da nisam. Čovjek koji ima rane drugoga ne pita o svojim ranama.
A da li je Vučić vas pitao šta danas mislite o autonomiji Sandžaka, zašto ste se protivili predlogu da ulica u Novom Pazaru dobije ime po Karađorđu, zbog čega ste podržavali podizanje spomenika Aćif-efendiji…
Znate li vi uopće ko je postavio ploču Aćif-efendiji? Postavio ju je ministar u Vladi Srbije Sulejman Ugljanin, ne ja. Ja sam samo branio princip, razlikujte to! Kao što ću ga uvijek braniti kad bude ugrožen zbog dvojnih standarda. Ne mogu se suglasiti sa šizofrenom politikom koja jedno govori o Srbima u Bosni, a drugo o Bošnjacima u Srbiji. Izvinite, moraćete primijeniti isti standard. Kad je riječ o autonomiji, i sada mislim da je autonomna prekogranična regija Sandžak, i to po modelu prekograničnih evropskih regija, interes i Bošnjaka u Sandžaku, i Srbije i Crne Gore. A Karađorđeva ulica? Ako u jednom gradu živi osamdeset procenata Bošnjaka i ako u njemu gotovo sto posto ulica, škola i institucija nosi ime po ličnostima iz srpske istorije i nasleđa, to onda pokazuje da u toj sredini nešto nije u redu. Zato sam bio protiv. S tim da sam tada bio frustriran, izazvan. Sad sam smiren.
Smirio vas je Vučić?
Vučić ima šansu da smiri i Bošnjake i mene.
Niste mi odgovorili na pitanje da li vas je Vučić pitao…
Ne, nije me, zamislite, ništa od toga pitao. Nepristojno je ljude koji kažu da su promijenili politiku tako nešto pitati. Neka takva pitanja postavlja poražena Demokratska stranka, ne Vučić, koji je napravio progres ka boljem, koji se promijenio…
Vučić se promenio?
Jeste.
Imam utisak da tako ne misli Ćamil Duraković, koji je poručio da ove godine u Srebrenici nisu poželjni oni koji negiraju genocid.
Gospodin Duraković, o kojem imam veoma dobro mišljenje, kazao mi je da niko nije spominjao ni Srbiju ni vrh Srbije, već da je Organizacioni odbor donio principijelan zaključak da u Potočarima više nisu dobrodošli oni koji negiraju genocid.
Nisu spominjali?! Izuzev Srbije, znate li državu u regionu koja negira da je u julu 1995. u Srebrenici počinjen genocid?
Samo vam prenosim ono što je rekao gospodin Duraković.
A ja vas samo pitam znate li još neku državu koja ne priznaje genocid u Srebrenici?
Znam da dio BiH, koji nije država, negira srebrenički genocid. Prema tome, nije poenta u tome znam li, kako rekoste, još neku državu ili da li mislim da je u redu da se bilo kome otkazuje gostoprimstvo…
U čemu je poenta?
Najvažnije je šta o svemu misle preživjele žrtve genocida. Za Srbiju bi bilo veoma važno da prizna i da prihvati činjenično stanje, to jest da potvrdi ono što piše u presudi Međunarodnog suda pravde u Hagu. Uostalom, zašto me o tome pitate? Nisam preuzeo obavezu da branim Aleksandra Vučića, iako bih, kao što znate, to sjajno radio. Moja odbrana Vučića još nije dio našeg dogovora, a ja neke poslove ne volim da radim besplatno i nepozvan. S druge strane, pojedini stavovi Vučića mi, ponavljam, zaista daju za pravo da vjerujem u promjenu: od zalaganja za srpsko-bošnjački dijalog i pomirenje, do vođenja Srbije u evrointegracije. Iako to radi na svoj način, Vučić Srbiju sasvim sigurno vodi u EU.
Ne smetaju vam Vučićevi česti susreti s Miloradom Dodikom?
Kad bih vam rekao šta mi sve smeta, ni vi ni ja se ne bismo dobro osjećali. Mislim da je Milorad Dodik veliko zlo za Srbiju i da Beograd mora prestati da ga podržava. Sreću Srbije nije moguće graditi na destrukciji BiH, što Dodik pokušava prijetnjama otcijepljenjem srpskog entiteta. Pritom, takav scenarij ne samo da nije moguć nego bi podrazumijevao nastavak nestabilnosti Srbije barem nerednih nekoliko decenija. Sve u svemu, ako saradnja s Vučićem bude dobro išla, kad god dobijem priliku, ponavljaću da je Dodik zlo, ne samo za Bošnjake već i za Srbe u Srbiji i u BiH.

1 KOMENTAR

  1. Ne cudi me da podrzavate SANU,kreatore genocida nas nama.
    Od svih politickih partija vi ste ubedljivo najgora sorta srbomuslimani!

Comments are closed.