POZORIŠNA PREDSTAVA „SANDŽAČKOG MUFTIJE“

0
28

Novi Pazar – U posljednje vrijeme svjedoci smo pojačanih medijskih nastupa „sandžačkog muftije“ M. Zukorlića koji, u nedostatku promovisanja pozitivnih dogadjaja ili bilo čega što bi doista moglo biti od značaja za vjernike ili lokalnu zajednicu, na sve mogućne načine i ne birajući sredstva, očigledno pokušava da bude u centru pažnje domaće javnosti baveći se temama koje čak i najčešće nemaju nikakve veze sa vjerom.

MUFTIJA  MUAMER ZUKORLIC

Najbolju ilustraciju navedenog predstavljaju njegovi najnoviji zapaljivi govori o „autonomiji Sandžaka“, i to u vrijeme stremljenja Srbije ka evropskim integracijama kada granice gube svaki smisao, uz prijedlog da Pljevlja budu „glavni grad Sandžaka“, očito razočaran izostankom podrške Novopazaraca njegovom vidjenju „izvodjenja na pravi put“. Poseban osvrt, svakako, zaslužuju i njegove akcije prikupljanja novca od islamskih vjernika iz dijaspore navodno za gradnju džamija, ali i ambicije plejboja koji, prema pisanju domaće štampe, po treći put, hairli, namjerava da uplovi u bračne vode (izmedju ostalog, u vrijeme teške ekonomske krize kada običan gradjanin jedva preživljava).

Da bi uistinu dočarali ambijent Zukorlićeve pozorišne predstave u kojoj je upravo on (a ko bi drugi) i glavni glumac, režiser, scenarist, koreograf itd, naravno tu su i nezaobilazne optužbe i kletve upućene novopazarskom rukovodstvu, dok protiv ministra Ljajića od strane Zukorlića i njegove usko- interesne grupice (p)odanika nedostaje još samo „fetva“, kao kruna nebrojenih politički motivisanih, ali često i potpuno iracionalnih optužbi na njegov račun.

Upravo ovi beskrupulozni napadi na najbolji način potvrdjuju Zukorlićevu opsesivnu žudnju za vlašću i kontrolom svih oblasti ovdašnjeg života, što uz želju za materijalnim bogatstvom (novac, raskošne kuće, skupi luksuzni automobili, brojne nelegalne nekretnine), ovozemaljskim užicima i strastima (žene), te veoma izraženu isključivost i netoleranciju (obračun sa neistomišljenicima unutar IZ), u najboljem slučaju i najblažim riječima pokazuje upravo suprotan primjer od onoga kako bi trebalo da postupa neko ko pretenduje da bude „duhovni vodja“.

Stoga s pravom u širem dijelu sandžačke javnosti postoji uvjerenje da bi Srbija, po njemu, od „maćehe“ postala „majka svih muslimanskih majki“ onog trenutka kada bi od strane srbijanskih vlasti upravo Zukorlić bio prihvaćen za glavnog i jedinog pregovarača u ime Bošnjaka sa ovih prostora, što je, naravno, scenario toliko vjerovatan, koliko i onaj da će od Sandžaka napraviti „drugi Monako“, kako to on obeća biračima tokom poslednje izborne kampanje i – preteče. Njihov odgovor na takva obećanja vidjeli smo objavljivanjem prošlogodišnjih izbornih rezultata.

Sandžačke Bošnjake, sasvim sigurno, više ne iznenadjuje ovakvo Zukorlićevo ponašanje, s obzirom na njegove neprimjerene megalomanske ambicije, ali i višegodišnje nesankcionisano „šerovanje“. Iznenadjuje, medjutim, izostanak ozbiljnije reakcije ove države, kakva god da je, i to ne samo kada je u pitanju nasilno zauzimanje objekata u tudjem vlasništvu i aktuelna

Zukorlićeva bespravna gradnja porodičnih ugostiteljskih objekata na novopazarskom gradskom trgu, jer bi posljedice takve bahatosti mogle biti daleko ozbiljnije od pozorišnog komada sa srećnim završetkom.

F.J.

SHARE

LEAVE A REPLY