EKSKLUZIVNO: San Osman Gazije, utemeljnje Osmanskog carstva

0
422

F E LJ T O N/CARSTVA

Asik paša zade, osmanski istoričar koji je živio u 15. stoljeću, pripovjeda o utemeljenju Osmanske države u njenom istorijskom kontekstu …

 

Priredio:TBT Team

Ertugrul Ghazi bio je jedan od Seldžučkih komandanata u Anadoliji. Predvodio je svoja plemena u zapadnoj Anadoliji, gdje su se naselili u blizini jezera Nicosea na granicama Vizantije. Prema dokumentima, Ertugrul Gazi je imao tri sina, a nakon njegove smrti nasliejdio ga je njegov sin Osman Gazi.

Osman Gazi je bio u kontinuiranom sukobu sa susjednim kneževinama i Vizantijskim snagama koje su okruživale njegovo pleme sa zapadne i sjeverne granice. Vizantijske snage borile su se da okončaju te kontinuirane napade, a koji su se ogledali kao jedan taktički manevar nekonvencionalnog načina ratovanja na čijem čelu se nalazio Osman Gazi. U ranim osmanskim evidencijama, ta varka se često opisuje kao ”sveti rat protiv kafira ( nevjernika )”, koja je naizgled bila pokretačka inspiracija za Osman Gaziju i njegovu državotvornost. Paul Witteka, jedan od najjuticajnih istoričara koji se bavio ranim razdobljem Osmanskog carstva, bez oklijevanja je nazvao ovu doktrinu ” Gazijina ideologija ”. Ova doktrina, po njemu,  je glavna odlika  zbog koje su osmanlijske snage bile uspješnije u odnosu na protivnike.

Asik paša zade, osmanski istoričar, koji je živio u 15. stoljeću, pripovjeda o utemeljenju Osmanske države u njenom istorijskom kontextu: ” …. Sada su ti ljudi odlučili da žele obaviti Sabornu molitvu petkom u vrijeme džuma namaza, te su željeli da imaju Vrhovnog sudiju tj kadiju. Tako su odlučili da te funkcije dodjele jednom pobožnom čovjeku koji je nosio ime Dursan Fakih. Objasnili su mu da žele da on obavlja ulogu kadije i imami- hatiba. Prvo što je uradio Dursan Fakih je sljedeće, otišao je do očuha Osman Gazije i razgovarao s njim o tome.

Dok su njih dvojica razgovarali, Osman Gazi je došao i priključio se temi njihovog razgovora. Kada je saznao ono što su oni željeli, rekao je: ” Učinite ono što mislite da je najbolje da se treba uraditi. ” …. Dursun Fakihu su dodjelili prostorije za rad tj kancelarije kako bi mu omogučili nesmetan rad na mjestu kadije i imam hatiba. Prvu džumu namaz je obavio u Karaja Hisar-u. Prvi bajram namaz je klanjao u Eskišehiru, te je tu održan mevlud povodom Bajrama. Prva ceremonijalna hutba s imenom Osman Gazije je održana 1290. po Gregorijanskoj godini odnosno 689. Hidžretkse godine.”

Osman Gazi je bio brz u uspostavljanju svoje vladavine, pa je ojačao poziciju kadije kako bi vladavina prava se sprovodila nesmetano diljem njegove teritorije. U vrijeme kad se cijepala vladavina Seldžuka i kada se haos počeo da širi diljem Anadolije, ovaj korak je bio od fundementalnog značaja za čvrstu socijalnu koheziju u njegovo doba. Međutim Osman Gazi je i dalje obavljao delikatnu političku poziciju, jer je Osmanska država bila smještena između Vizantije i neprijateljskih kneževina koje su se često pridruživali Vizantiji i njihovim snagama u borbi protiv Osmanlija. Osman Gazi je hvatao korak sa svojim snagama protiv Vizantijske sile, tako što je pokušavao da konsoliduje odnos svojih snaga sa Vizantijskim snagama putem jačanja porodičnih veza sa kneževinama koje su se nalazile na Zapadu i kroz određene vojne operacije.

Ono što se treba ovdje dodati i naglasiti je i ono što se čini privlačnim da je snagu bila u vjerkim motivima i njegovanju vjerske legitimnosti; Osman Gazi je tako zadobio podršku vodećih duhovnih figura tog vremena, što mu je dalo prestižno mjesto u muslimanskom svijetu te kao takav da bude nosilac svete misije. U snu on je navodno vidio jedan najupečatljiviji primjer koji je potvrdio ovo ubjeđenje te ga rani historičar Asik paša zade prenosi ovako:

” Dok je Osman Gazi spavao, u snu je vidio da je Mjesec izašao iz prsa ovog svetog i pobožnog čovjeka  (Dursun Fakih) a potom ušao u grudi Osman Gazije. Zatim je drvo izniklo iz pupka Osman Gazije, a potom je sjenka tog drveta prekrila cijeli svijet. U sjeni tog drveta, bile su planine, sa potocima koji su izvirali iz  podnožju svake planine. I iz  tih tekučih potoka neki ljudi su pili vodu, a neki zalivali bašte, a neki su pravili  fontane da iz njih teče voda.

Kada se Osman Gazi probudio, otišao je do šejha i ispričao mu san. Šejh mu je rekao , “Osmane, sine moj! Suverenitet je obečan tebi i tvojim potomcima. I moja kćerka Malkhun će biti tvoja žena.” Šejh je odmah dao svoju kćer Osman Gaziji i vjenčao ih.

Ovaj Šejh , Edebali, koji je san Osman Gazije protumačio povezavši suvereniteta i njegove potomke, imao je učenika pored sebe čije ime je bilo Kumral Dede, sin Derviš Durdia. Ovaj derviš mu je tada rekao:”O Osmane! Zbog toga što ti je darovan suverenitet, bilo bi ispravo za tebe da nam daš neki znak zahvalnosti.” Osman je odgovorio: ” Kada dođe vrijeme da postanem sultan, ja ću vam dati jedan grad.”        Derviš je rekao: ” Ovo malo selo je sasvim dovoljno za nas jer mi smo se odrekli grada.” Osman Gazi je prihvatio ovo. Derviš je rekao:” Dajte nam dokument u tom smislu.” Osman Gazi je odgovorio: ” Mislite li da ja pišem dokumente, koji dokument želite od mene ?  Ovdje je moj mač. To je mač koji mi je ostavio moj otac i moj djed. Ja ću ti dati ovaj mač i ovaj krčag (pehar). Neka ostanu zajedno u tvojim rukama, i neka čuvaju ovaj pečat. A ako me Bog prihvati kao svog slugu na ovom putu, moji potomci će prepoznati ovaj znak  i prihvatit će vaše potraživanje.” Danas je taj mač  još uvijek u rukama Kumral Dede-ovih potomaka. I kad god bi bilo ko od potomaka Osman Gazije  vidio taj mač, oni bi podario uslugu tim dervišima da obnove korice tog mača. Svaki iz potomaka doma Osman Gazije i koji je postao sultan je učinio  hodočašće u Meku za taj mač . . . . ”

/The Bosnia Times/

SHARE

LEAVE A REPLY