DRUGI PUT Hajrudin stigao u Pariz da vidi Ibrahimovića, ali…

3
48

Nedavno je Tevhida Thea Rekić, njemačka humanitarka bosanskog porijekla, na sarajevskom aerodromu malom Hajrudinu Kamenjašu iz Vareša uručila potpisani dres Zlatana Ibrahimovića i činilo se da je to kraj pokušaja da se teško oboljelom dječaku ispuni želja da upozna fudbalskog asa, piše Slobodna Bosna.

hajrudin

“Odlučili smo da se povučemo iz medija, nismo željeli praviti veliki pritisak na Zlatana, njegov klub i menadžere. Majka malog Hajrudina me ponovo kontaktirala i zamolila da pokušamo još nešto učiniti. Nisamo mogla odbiti molbu, ali je uslov bio da dalje idemo bez medija. Rekla mi je: ‘Sve njegove želje sam ispunila, ali ovu nisam, ne mogu živjeti s tim da ovu ne ispunim’. Obećala sam joj da ćemo malog Hajrudina odvesti u Pariz, jer vremena je sve manje”, priča Thea.

“Poslije kraćeg vremena javili su mi se iz kluba I rekli da će mi čim prije poslati termin za susret. Organizacija je počela. Pet puta dnevno sam bila na telefonskoj liniji s Francuskom, ali još bez konkretnog termina. Morali smo pratiti zdravstveno stanje malog Hajrudina kako bismo znali može li on uopće podnijeti put. Naida Srnja je bila cijelo vrijeme samnom u kontaktu i kazala je kako je u kontaktu s jednim bosanskim fudbalerom koji bi htio da mi pomogne. Bio je spreman organizirati i privatni avion”, priča nam Thea:

“Ubrzo sam se našla s njim, želio je pomoći ali nije htio da ga imenujemo. Vidjela sam da ima iskrenu želju da pomogne, i zamolila sam ga da i on organizuje VIP karte za utakmicu ako klub ne pristane da učestvuje, da odemo sami na utakmicu i da vidi Zlatana kako igra. On je izrazio želju i da financijski pomogne u organizaciji puta i smještaja. Zauzvrat ja sam pozvala Naidu da ide s nama u Pariz”.

A onda je, kaže Thea, došao dan za radost I sreću:

“Iz Pariza su javili da možemo dovesti Hajrudina i da će doci do sastanka sa Zlatanom. Ne mogu da vam opišem tu radost! Sve mi je kao bajka izgledalo”, kaže Thea koja je odmah s radosnom viješću pozvala našeg fudbalera da mu javi datum. Odmah je organizirao karte za utakmicu PSG-a, pomogao je i financijski kupivši četiri karte za Pariz, platio je I troškove smještaja. Dodatne troškove, svoj dolazak iz Stuttgarta kao i troškove boravka u Parizu preuzela je Thea. Iako su bili pripremili sve da idu samostalno, na kraju su ‘uletjeli’ iz PSG-a:

“Prije nego sto sam krenula za Sarajevo dobila sam poziv iz Pariza : Klub PSG je organizirao jedno od najboljih mjesta u VIP loži i ličnog vozača za nas. Rekli su mi: Imate zeleno svjetlo da pođete i doći će do susreta sa Zlatanom. Stigla sam u Sarajevo , gdje su me dočekali roditelji i mali Hajrudin. Pošto je na Aerodromu bio jako umoran , poslije sam otišla do Hajrudina kući , to veče je bio jako raspoložen i sretan što ide za Pariz. Želio je da ostanem kod njega, imala sam osjećaj da je želio da budem tu, ali isto tako da bude siguran da neću otići ne ispunivši mu želju”.

Sutradan su već svi bili spremni. Hajrudin se nije baš najbolje osjećao, ali je njegova želja da ide ipak pobijedila. Za vrijeme leta se osjećao loše, pa je Thea otišla do stjuardese da zamoli da dječaku daju kisik, nakon čega mu je bilo bolje.

“Na aerodromu nas je čekao vozač PSG- sa natpisom ‘Miss Rekić’. Hajrudin se obradovao, a majka, Naida i ja smo vjerovala da Hajrudinov san postaje java. Javio mi se naš fudbaler koji je za svaki slucaj rezervisao još četiri VIP karte, te kazao da ima spremno još jedno iznenađenje…”

Ubrzo su bili pred stadionom PSG-a , vozač ih je proveo u podzemnu garazu gdje ih je čekala ljubazna djevojka iz kluba.

“Dosli smo do crvenog tepiha koji je vodio direktno prema VIP loži . Vozač mi je dao karte a na samom ulazu smo dobili VIP narukvice. Utakmica počinje (PSG-Lorient 4:0 op.a.) , igrači izlaze ali nema Zlatana! Zove nas naš fudbaler koji kaže da je večer prije Zlatan povrijedio koljeno i da ne igra, ali da je on zamolio jednog prijatelja da dođe po Hajrudina poslije utakmice i odvede ga do Zlatana. Hajrudin je uživao gledajući fudbal uživo, mislim da su dali tri gola sjećam se više”, prisjeća se Thea utakmice koja se jako dojmila malog Hajrudina.

Na poluvremenu – šok. Pozvali su Theu da dođe, I kada je ona mislila da će napokon doći do susreta, rekli su joj kako je Zlatan koji je povrijeđen trebao biti u prisutan utakmici , ali da nije došao. Pokušavali su ga nazvati ali je bio nedostupan, I obećali su da će dan poslije sigurno organizirati susret zamolivši Theu da ne isključuje mobitel kako bi joj mogli na vrijeme javiti.

“Desna ruka glavnog menadžera Kluba me uvjeravao da će organizirati susret ujutro, a kako mali ne bi ostao razočaran, da ga pdvedemo do PSG fun shopa i da uzme šta želi”, kaže Thea. Na mobitelu ju je poslije dočekala poruka: “Budite spremni ujutro u 9:30, vozač dolazi po vas i idete na trening na kojem će biti Zlatan”.

“Kad smo Naida i ja pročitale poruku, od uzbuđenja nismo mogle da spavamo!”

U 9:30 ih je pred hotelom čekao vozač PSG-a, a nakon pola sata vožnje su stigli u klub. Igrači su počeli da dolaze i da treniraju, ali nije bilo Zlatana. Obavijestili su ih da je kod fizioterapeuta i da će morati malo više čekati. Hajrudin je strpljivo čekao u svojim kolicima, jer se brzo umara. Oko podne, novi šok:

“S tužnim izrazom saopćavaju mi da Zlatan ima neku obavezu za Klub, ali da neće potrajati te da bi trebao stići do 14 sati. Preporučili su nam da do tada obiđemo Pariz. Prišla sam Hajrudinu I kazala da moramo još čekati, te ga pitala šta želi vidjeti u Parizu. Kazao je da želi otići do Ajfelovog tornja. Dogovorili smo se da ćemo tamo naručiti sladoled o kojem smo pričali!”.

Vozač ih je poveo u razgledavanje grada, I brzo su stigli do Ajfelovog tornja.

“Vozač se toliko trudio da nam bude što ugodnije. Ispred tornja Hajrudin je zastao i nešto šapnuo majci, ona je otišla do štanda i vratila se s kesicom koju mu je dala. Hajrudin je pozvao Naidu I mene. U ruci je držao tri mala Ajfelova tornja koji su svjetlucali. Rekao je: Ovo je za Naidu, Theu, a treći dajte našem fudbaleru za uspomenu. Skrivale smo suze da ih ne vidi…”

Poslije su otišli do štanda sa sladoledom:

“Mazali smo jedno drugo sladoled po nosu, nazdravljali sladoledom i smijali se od sreće da smo ipak uspjeli doći u Pariz i naruciti sebi sladoled kod Ajfelovog tornja kao sto sam mu obećala”, sjeća se Thea i finih momenata u Parizu. Ali, poziva iz kluba nije bilo, a Hajrudin je bio sve umorniji i slabiji, nije imao snage ni za restoran pa su kupili jelo i ponijeli da jede u automobilu.

“Čekanje prelazi već sve granice. Vozač je odmah pozvao PSG i kazao im da ovo stvarno nema smisla, mali nije dobro i mi ne možemo dozvoliti da spava u autu. Vozač mi daje telefon a glas s druge strane mi se izvinjava i savjetuje da pođemo do hotela, a da će oni pokušatii što je u njihovoj moći. Oko 20 sati ponovo razgovor vozača s istom osobom nakon kojeg nam vozač pognute glave govori kako mora ići, ali da je u slučaju Zlatanovog poziva za 10 minuta u hotelu”, priča nam Thea.

Kaže da je dodatno razočarenje uslijedilo nakon što su Naidi i njoj javili da je Zlatan taj dan igrao tenis s novakom Đokovićem uz prenos na TV-u.

“Bili smo kivni , da li je moguće da smo ga čekali cijelo vrijeme, a on igra tenis?! Majka je bila razočarana I osjećala se poniženo. Hajrudin je to veče poslije spavanja bio raspoložen i pjevao nam. Nismo željeli da se oneraspoloži, pa smo ga izvele u šetnju”, prisjeća se Thea. Tokom šetnje Naida i ona jednu drugu smirivale govoreći kako možda nije do Zlatana, kako se možda morao pojaviti na tenisu zbog obaveza prema klubu ili sponzorima, i nadale se da će se pojaviti i iznenaditi Hajrudina:

“Užurbano smo se uputile prema hotelu, kao da nas Zlatan već tamo čeka. Ne, Zlatana nije bilo”

U sobu je ušla Hajrudinova uplakana majka i kazala im: ‘Znate kako se osjećam, ali nisam mogla ništa reći Hajrudinu, kazala sam mu da je Zlatan povrijeđen i da je u bolnici pa da zbog toga nije mogao doći’

“Nismo mogle, ali nismo ni željele da zaustavljamo ove suze i ovu bol. Bilo je teško, neopisivo. Plakale smo I pitale se ‘zašto? Da li je moguće da Zlatan ne želi da ga vidi? Ali, sve tri smo bile tu kad su nam iz PSG-a objašnjavali da će doći do sastanka , sve tri smo bile kad su nas naručili na sastanak danas …. Ni jedna od nas nije mogla odgovoriti na ovo pitanje…”

U nedjelju ujutro su ih pozvali I kazali da ih vozač čeka, ali u automobilu nije bilo Zlatana. Utovario im je prtljagu I odvezao ih do aerodroma.

“Vozaču je bilo neugodno I stalno je govorio: Sorry, sorry, sorry… Zamolio me da mu se javimo kad stignemo. Prije rastanka, Hajrudin je vozaču dao crtež za Zlatana I zamolio ga da mu uruči, a pismo za Zlatana je imala I Hajrudinova majka. Vozač je suznih očiju obećao da će uručiti pismo i crtež, zagrlio Hajrudina, I stao ispred majke kojoj nije pružao ruku iz poštovanja jer je pokrivena. Opraštao se od nas kao das mo mu familija”, prepričava nam Thea rastanak u Parizu:

“Usudila sam se ići preko granice, kako bih Hajrudinu, malenom dječaku ispunila jedini san: upoznati Zlatana Ibrahimovića! Znala sam da, iako je to najviše maštao, ne može biti poput Zlatana, jer mu zdravstveno stanje ne dozvoljava, ali sam vjerovala da može gledati u oči svom uzoru, osjetiti stisak njegove ruke i reći mu: ‘Da, ja sam Hajrudin!’Na aerodromu smo mu dali autić i morale gledati Hajrudinu u oči I reći mu: Znaš, sinoć kad si zaspao Naida i ja smo bile kod Zlatana u bolnici. Puno te pozdravio I rekao da mu je žao što nije mogao doći, ali je spakovao ovaj poklon za tebe I rekao da će pokušati doći da te vidi… Hajrudinu osmijeh ne silazi s lica, ali mene obuzela tuga”

“Ne želim i dalje da vjerujem da je Zlatan znao da smo tu sa malim Hajrudinom i da nije došao. Dok sam sjedila u hotelu prazno sam gledala u njegovu knjigu, njegove slike sa djecom i te slike su mi govorile o njegovoj velikoj ljubavi prema djeci. Ne, ne želim da vjerujem da taj čovjek zna da smo mu došli na noge u Pariz i da čekamo na njega, a da nije mogao naći 10 minuta! Molila bih sve čitatelje da ne osuđuju unaprijed Zlatana!”, kaže Thea.

“Nama do danas nije poznato da li Zlatan zna za ovo ili ne! Ako Zlatan ne zna, možda je dobro da sazna bar ovim putem. Zlatane, još uvijek nije kasno da pokucas na vrata Hajrudinu i kažeš ‘Zdravo Hajrudine, ja sam Zlatan i otkako sam čuo za tebe mislim na tebe svaki dan’ Da Zlatane , tad bi bio Zlatan jos uvijek i za mene i za sve ostale!”, poručuje Thea na kraju. Thea i njeni prijatelji su zaista učinili sve što su mogli, napravili veliku stvar, sad je sve samo do Zlatana, a ni nama ne ostaje ništa nego da ga pozovemo Zlatana da se javi na info@lightfortomorrow.de, www.lightfortomorrow.de i da dođe, Hajrudin ima sve manje vremena…

izvor. sport.  ba

SHARE

3 COMMENTS

LEAVE A REPLY