BIH DANI: Izgradnja Bošnjačkog kulturnog centra Zukorlićeva i Cerićeva predizborna kampanja

0
179

Novi Pazar – U Srebrenici se završava izgradnja Bošnjačkog kulturnog centra koji finansiraju Bošnjaci iz Sandžaka i bošnjačka dijaspora. Medžlis predstavlja je „nosilac aktivnosti“, „autor projekta“ treba biti Bošnjačka nacionalna fondacija i njen predsjednik Hako Duljević, dok je potpuno neshvatljiva uloga Svjetskog bošnjačkog kongresa, čiji su predsjednik Mustafa Cerić i predsjednik skupštine, sandžački muftija Muamer Zukorlić, bili glavne zvijezde ceremonije polaganja kamena temeljca. No, nije jasna svrha ovog poduhvata ako se zna da Medžlis već ima svoj kulturni centar, udaljen od gradilišta samo 50 metara, dok se malo dalje nalazi i opštinski Dom Kulture. Puno kulturnih institucija za oko 3.000 stanovnika Srebrenice koji vape za radnim mjestima piše bosanskohercegovački magazin Dani.

dani

Protekla je nedelja donijela sandžačkom muftiji Muameru Zukorliću izvjesno razočaranje. Nakon neuspjeha na predsjedničkim izborima 2012. godine, građani Srbije su još jednom pokazali da onu Beogradu nije dobrodošao kao političar, te njegovom egzotičnom savezu s Liberalno-demokratskom partijom Čedomira Jovanovića nisu pružili dovoljnu podršku da pređe cenzus od pet odsto.
No, muftija ne zaboravlja da ima rezervnu domovinu – Bosnu i Hercegovinu, a u njoj svog – u javnost dugo već neviđenog – jarana, nekadašnjeg reisa Mustafu Cerića. O eventualnom političkog angažmanu potonjeg odavno se spekuliše, a Zukorlić je, pak, već najavio da ga je „grupa građana“ zamolila da se kandidira na izborima za predsjednika Republike Srpske u oktobru ove godine.
Iako konačne odluke još nisu donesene, tandem je počeo pripreme za početak svoje predizborne kampanje, koja bi, po svemu sudeći, trebala krenuti iz Srebrenice, tačnije iz Bošnjačkog kulturnog centra, kojeg su u ovom gradu počeli graditi preduzetni Sandžaklija i njegov bh. pokrovitelj.

Lopata u ruke

Ideja, kako Danima kaže predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica Alija Tabaković, potiče od muftije Muamera Zukorlića, a finansiraju je Bošnjaci iz Sandžaka i bošnjačka dijaspora. Podjela uloga nije najjasnija – Medžlis se predstavlja kao „nosilac aktivnosti“, „autorom projakta“ treba biti Bošnjačka nacionalna fondacija i njen predsjednik Hako Duljević, dok je potpuno neshvatljiva uloga Svjetskog bošnjačkog kongresa, čiji su predsjednik Mustafa Cerić i predsjednik skupštine, upravo Zukorlić, bili glavne zvijezde ceremonije polaganja kamena temeljca za BKC, održane 25. jula prošle godine.
Još je manije jasna svrha poduhvata ako se zna da Medžlis već ima svoj kulturni centar, udaljen od gradilišta samo 50 metara, dok se malo dalje nalazi opštinski Dom kulture. Zaista puno kulturnih prostora ako uzmemo u obzir da broj stanovnika Srebrenice (van sezone) ne prelazi 3.000 i Srba i Bošnjaka.
Načelnik Srebrenice Ćamil Duraković, koji je lično ukopao kamen temeljac, objašnjava da nije njegovo da ulazi u suštinu Zukorlićeve ideje. „Ja sam na polaganje kamena temeljca došao na poziv Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica“, kaže Duraković i dalje objašnjava: „Medžlis je odavno planirao izgradnju nekog objekta na ovom mjestu, nisam znao ko se u to umiješao u međuvremenu.“
„Ako je tu Medžlis, onda je i Rijaset“, pravda se načelnik Srebrenice, a na primjedbu da nešto u ovoj logici nije u redu čim se na poziv na polaganje kamena temeljca Rijaset nije odazvao, odgovara da će se konsultovati s reisom Kavazovićem pa tek nakon toga donijeti odluku o eventualnom dolasku na otvaranje BKC-a.
Duraković tvrdi da je na ovaj poziv odgovorio isto kao što odgovara na sve ostale, no njegovo puko prisutstvo Zukorliću i Ceriću nije bilo dovoljno. Nekadašnji se reis brzo pobrinuo za novu ulogu načelnika u njegovoj predstavi, pa mu je u ruke ugurao lopatu i namjestio ga za slike koje su kasnije objavljene u medjima.
Zanjimljivo da poziv nije bio upućen ostalim Bošnjacima u vlasti. Ni Zukorlić ni Cerić ne kotiraju baš najbolje kod ovdašnjih predstavnika federalnih stranaka, pa je iskorištena činjenica da je Duraković izabran na svoju sadašnju funkciju kao nestranačka ličnost. Kako saznajemo, plan se pokazao uspješnim jer su ubrzo nakon ovoga počele kružiti glasine da je načelnik „muftijin“.

Medijske manipulacije

Iako je zloupotreba lokalne vlasti više nego očigledna, svi su naši sagovornici izuzetno oprezni.
Kao jedan od malobrojnih Srebreničana koji je javno protiv čitave ideje progovorio je šef lokalnog SDP-a Hakija Meholjić. „Oni na ovaj način izazivaju narušavanje komšijskih i međunacionalnih odnosa, nepotrebno provociraju srpski narod i zabijaju nož u leđa Bošnjacima koji su se vratili u ovu sredinu“, izjavio je Meholjić srpskim medjima, te dodao da se „ovdje ne radi o iskrenoj namjeri vjerskih službenika, nego o politizaciji vjere i vjerskih sloboda, koje će dovesti do izazivanja vjerske netolerancije u ovom mjestu“.
No, nakon hajke koju su protiv Meholjića odmah pokrenula radikalna bošnjačka glasila i on je ublažio svoje stavove, a ogradila se od njega i stranka u čije je ime za FENA-u Damir Mašić rekao da „stavovi koje je iznio Hakija Meholjić su njegovi lični stavovi, a ne stavovi Socijaldemokratske partije BiH“.
Oprez su pokazali i pojedini predstavnici Islamske zajednice BiH. Na ceremoniji polaganja kamena temeljca nije se pojavio reis-l-ulema Husein Kavazović niti iko drugi iz Rijaseta. Kako nezvanično saznajemo, reis je htio izbjeći da postane dio Zukorićevog i Cerićevog cirkusa, pa se na poziv nije odazvao. Zvanična verzija srebreničkog Medžlisa, pak, glasi da je bio spriječen „zbog ramazanskih aktivnosti“, ali je nekoliko dana nakon polaganja obišao gradilište. Neobično, jer taj dolazak poglavara Islamske zajednice u Srebrenicu očigledno nisu popratili predstavnici medija, a nisu je primjetili ni Srebreničani.
Kavazoviću je naknadno BKC „podmetnut“ širenjem informacije da je Muamer Zukorlić njegovu izgradnju najavio još 2012. godine tokom iftara kojemu je pristutstvovao tadašnji muftija tuzlanski Kavazović, što bi valjda trebalo implicirati da i on stoji iza ideje.
Slično reisu,neugodan poziv je ignorisao i muftija tuzlanski Vehid ef. Fazlović. Navodno su i njega spriječile „druge obaveze“, pa je u Srebrenicu poslao svog izaslanika dr. Seada ef. Seljubca.

Oduševljenje mještana

Uprkos informaciji, koju je prilikom početka radova na BKC-u izdala Bošnjačka informativna novinska agencija (propagandno krilo SBK) da „oduševljenje mještana je vidno“, Srebreničani bošnjačke nacionalnosti čitav poduhvat gledaju sa skepsom. U gradu raspravlja se samo o jednoj temi – o radnim mjestima, odnosno njihovom nedostatku, dok, kad je u pitanju Centar, naviknuti na konstantno iskorištavanje njihove tradegije, Bošnjaci rezignirano odmahuju rukom.
Ono što idejne tvorce poduhvata sigurno ne brine previše je, pak, skepsa srebreničkih Srba. Većina od njih gleda BKC kao guranje prsta u njihovo oko, budući da se ta zgrada nalazi odmah pored pravoslavne crkve, a tvrde i da je ovo odgovor na crkvu na Budaku, oko koje se protekle godine digla velika prašina. Naime, nalazi se ona na brdu u neposrednoj blizini Memorijalnog centra u Potočarima i smatra se da je izgrađena Bošnjacima „za inat“, pa se sad oni na isti način „svete“.
Načelnik Duraković uspoređuje BKC s Parohijskim domom u kojem Srbi održavaju svoje kulturne manifestacije, no teško je zanemariti činjenicu da je njegova zgrada zavučena među nekoliko stambenih objekata, te da je vezana neposredno za Crkvu pa za Srbe igra istu ulogu koju za Bošnajke imaju prostorije Medžlisa IZ.
Ovom prilikom malo ko spominje, pak, Dom Kulture, multietničku kulturnu ustavnovu u vlasništvu opštine u kome se redovno održavaju manifestacije u sklopu julske komemoracije, ali i srpskih Petrovdanskih dana. Doduše, Opština nije ga (s pravom) ustupila Ljiljani Bulatović za promociju knjige o Ratku Mladiću, pa bi na slične opstrukcije mogla nadoći i bošnjačka strana. Da li bi u Domu kulture moglo nastupiti, naprimjer, predizborno pozorište Mustafe Cerića i Muamera Zukorlića, sumnjivo je.

Vrijeme za Srebrenicu

Prilikom polaganja kamena temeljca za BKC Zukorlić je dugo elaborirao o temi genocida i njegovog značaja za BiH i svijet. Zanjimljiva je u tom kontekstu evolucija muftijinog odnosa prema Srebrenici. Još početkom dvijehiljadetih poglavar IZ u Srbiji je govorio da „nije vrijeme za to“, da bi se, naprimjer, 11. jula 2004. pojavio, ne u Potočarima, nego na Andrićevom vencu na inauguraciji prvog mandata Borisa Tadića. Srebrenicom se u tom periodu u Sandžaku bave sve političke i društvene organizacije, osim Islamske zajednice.
Vrijeme za to došlo je, očigledno, tek 2008., zajedno s raskolom u IZ u Srbiji. Zukorlić u Novi Pazar dovodi Majke Srebrenice, organizuje tribine i prijevoz do Potočara, po prvi put se sjeća i Štrpca. Teško se oteti utisku da njegov interes za genocid ima samo jedan cilj – političku borbu s Rasimom Ljajićem i Sulejmanom Ugljaninom. Iz tog se perioda datira i Zukorlićeva politička ljubav prema tadašnjem reisu Mustafi Ceriću, kojem su, prlikom izbora u IZ, bili izuzetno važni (a po nekima čak i presudni) glasovi Islamske zajednice u Srbiji.
Muftijine egzibicije vezane za Srebrenicu kulminiraju s njegovim dolaskom na komemoraciju u Potočare 2010. Skupi džipovi s natpisom „Muftija“ preko šoferšajbni i naoružani tijelohranitelji s poštovanjem za žrtve genocida nisu imali ama baš nikakve veze i mnogi su Bošnjaci ovaj ciklus osudili kao uvredu, što Zukorlića nije ipak spriječilo da i narednih godina svakog 11. jula s ponosom prezentuje svoj vozni park, u Srebrenici.

Po mjeri Dodika

Krunom svih ovih aktivnosti trebalo je biti proglašenje Muamera Zukorlića reisom u Srbiji, no kad je postalo jasno da je plan neizvodljiv, ambiciozan se muftija okrenuo Bosni i Hercegovini. Savršena prilika za njegov (politički) povratak stvorila se tokom predizborne kampanje za načelnika Opštine Srebrenica 2012. godine. Tada je, u sklopu inicijative „Glasat ću za Srebrenicu“, Zukorlić 23. avgusta prijavio boravak u ovom gradu sa zvaničnim ciljem da – doprinese izbornoj pobjedi bošnjačkog kandidata.
Pojava Zukorlića na glasačkom mjestu – u nezoabilaznom bijelom BMW-u, s tijelohraniteljima i u modernim sunčanim naočarama – koji se progurao između umornih starih žena na putu iz Tuzle i Vogošće – izazvala je opšti podmijeh. No, neprimjeren estradni nastup tek je najmanji od svih problema koje je muftija stvorio koaliciji bošnjačkih stranaka.
Zukorlićeva prijava prebivališta privukla je pažnju novinara, nesrazmjernu njenom značaju. Medijske manipulacije koje je pokrenula, a prema kojima se u Srebrenici prijavljivali, ne izbjeglice već stranci, pomogle su Srbima u zbijanu redova i ozbiljno su ugrozile poziciju Bošnjaka. O tome koliko je muftija u stvari bio zainteresovan za ishod izbora najbolje svjedoči njegov dolazak u Potočare tokom kojeg je bez pozdrava prošao pored „svog” kandidata Ćamila Durakovića, jer nije znao ko je on.
Simptomatično je da su vlasti RS-a poništile brojna prebivališta Bošnjacima, ali to nisu uradile i u slučaju Zukorlića. Njegove srebreničke aktivnosti itekako odgovaraju Miloradu Dodiku, koji se nada da će sandžački stručnjak za podizanje nacionalnih tenzija doprinijeti njegovoj kampanji isto kao i na lokalnim izborima 2012.

Čuvari islama

S preokretom u Zukorlićevoj precepciji Srebrenice vezan je društveni i poslovni uspon još jednog Sandžaklije. Hako Duljević, jer o njemu govorimo, u javnom se životu pojavio niotkuda u periodu porasta muftijih političkih ambicija. Iako je do tada Duljević vodio osredniju građevinsku firmu „Duljević d.o.o.“, ona 2009., u jeku ekonomske krize, bilježi neviđeni rast. Njen vlasnik u isto vrijeme počinje se isticati i u društvenoj djelatnosti – postaje predsjednik Sandžačke biznis asocijacije i novoformiranog Bošnjačkog nacionalnog fonda (obije organizacije tjesno su povezane s Cerićevim Svjestkim kongresom Bošnjaka), u koji se kasnije slivaju pare iz dijaspore, koje tokom svojih putovanja skupljaju njegov predsjednik i Zukorlić.
Kako za Duljevića, tako i za muftiju, dijaspora je postala glavnim izvorom zarade. Obrazac je jednostavan – za ogromne se pare dijasporcima prodaje priče o ugroženosti Bošnjaka i očuvanju islama. Tako je na donatorskoj večeri „Kapija Peštera“ u Frankfurtu prikupljenih je vrtoglavih 633.000 eura za Kapiju i 100.000 eura za obnovu Arap džamije u Novom Pazaru. U poređenju s ovim, 64.000 eura skupljenih u Beču za srebrenički BKC djeluju kao prava sitnica.
No, treba ovjde napomenuti da neki od muftijinih projekata i završavaju s fazom obezbijeđivanja sredstava. Tačno prije godinu dana tandem Zukorlić-Duljević, na večeri u Luksemburgu – poznatoj po muftijinoj najavi „večeras ništa ispod 500 eura“ – dobio je donacije u vrijednosti od 77.000 eura za Bošnjački kulturni centar u Petnjici. Prošle godine, 5. avgusta, položen je kamen temeljac i ujedno je to bio i kraj radnji na ovo lokaciji.

Krave muzare

Takvih primjera ima još. 2011. se o ovom pitanju oglasila neformalna grupa „Otpor Sandžaka“, kritikujući Zukorlića da je od Islamske zajednice napravio svoju “privatnu prćiju”. „U okupiranoj despotiji muftija Zukorlić je kreirao ambijent za lično eksponencijalno bogaćenje”, navodi se, između ostalog, u njenom saopštenju, te dodaje: „Građanima Sandžaka je poznato u kakvim uslovima i gdje živi muftija Zukorlić, od petosobnih stanova, kuća sa osmatračnicama, hacijendama i hotelima, do restorana i kafića – da li je od plate, koja mjesecima kasni za zaposlene u Mešihatu IZ, sebi mogao da priušti ovakva zadovoljstva?!“
Autor ovog saopštenjaa navodi i da je upravo sistematska pljačka dijaspore glavni Zukorlićev izvor finansiranja. „Prije par godina, na bolničkim livadama u Novom Pazaru, Zukorlić je udario kamene temeljac za grandiozni islamski centar, lično sam prisustvovao tom događaju”, kaže u izjavi za Dane: „Ni kamen pomjeren. Dvije godine potom u drugom djelu grada udara kamen temeljac za još jedan islamski centar – ništa od toga. Tako je i Kapija Pešteri – krava muzara. Taj projekat je poverio najbogatijim Peštercima koji žive i rade u Njemačkoj, ali nažalost izrazito nepismenim. Muftija mudro djeluje, ovo je ogroman projekat, koji se ne može brzo završiti, potrebno je stotine i stotine hiljada eura – idealna prilika da se bošnjačkoj dijaspori prodaje ta priča.”
Nešto manje finansijski, ali puno više politički, biće isplatliv Bošnjački kulturni centar u Srebrenici, čije je otvaranje predviđeno je za jul ove godine, dakle samo nekoliko mjeseci prije izbora. Nema nikakve sumnje da ćeZukorlić i Cerić imati od njego velike koristi – za razliku od Srebrenice i njenih stanovnika.

LEAVE A REPLY