Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je ispravno ocijenio da je Zukorilić realizator „politike konflikta“. To je sažeta ocjena o karakteru Zukorlićevog ponašanja podsticanjem, širenjem i produbljivanjem međunacionalne mržnje kojom se proizvode argumenti za tezu da zajednički život Bošnjaka, Srba i Hrvata nije moguć, pa da zbog toga nije moguća ni država BiH. Reagiranje Zukorlića protiv Izetbegovića je jasan indikator da je Izetbegovićevo ponašanje, prepreka Zukorlićevom, Dodikovom … dokazivanju da nije moguć zajednički život ljudi različitih nacija i vjera u BiH i šire u regiji Balkana.
Svoju politiku, Zukorlić kvalificira „svebošnjačkom“, a otpore svojoj politici Zukorlić kvalificira kao neprijateljstvo prema Bošnjacima. Bez ikakvog „svebošnjačkog“ legitimiteta, Zukorlić, sebe lično poistovjećuje sa bošnjačkim narodom u cjelini. Pri tome, on se neprijateljski eksponira protiv Bakira Izetbegovića kao legalnog i legitimnog predstavnika bošnjačkog naroda u BiH. U vezi s tim, Zukorlić ima podršku reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića i akademika Muhameda Filipovića.
Matrica Zukorlićevog ponašanja je ista kao matrica ponašanja Sefera Halilovića i Munira Alibabića. U organiziranoj medijskoj kampanji, svoje protivnike optužuju da su KGB-ovci, KOS-ovci i UDB-aši, a vremenom se ispostavi da tako govore s ciljem da bošnjački narod odvrate od sumnji da su upravo oni u vezama sa obavještajnim i kontraobavještajnim službama koje djeluju protiv države BiH. One osobe koji se suprostavljaju Zukorliću nemaju šanse ostati bez kvalifikacije da su izdajnici bošnjačkog naroda, da su na strani velikosrpske politike, odnosno da su KOS-ovci, UDB-aši i KGB-ovci. U tom smislu, Zukorlić optužuje, čak i Bakira Izetbegovića da na strani srbijasnkog predsjednika Tadića djeluje protiv BiH i Bošnjaka, dok argumentaciju za takav stav nalazi citirajući reisu-l-ulemu Crića, da i on tako misli: „… žalosno da Izetbegović i Beograd šalju identične poruke Bošnjacima Sandžaka … bošnjački član Predsjedništva izigrava portparola…Oni su očigledno našli zajednički interes i zajedničkog neprijatelja. Nema dileme da igraju na istoj strani … To samo potvrđuje izjavu reisa Cerića da ‘ovi u Sarajevu samo prepisuju od Beograda’ …“
Kad se izjašnjava protiv Bakira Izetbegovića, Zukorlić to čini frustrirano, otužujući ga čak i za ratne sukobe među Bošnjacima u Bosanskoj Krajini: „Da je Izetbegović bio to što danas nama preporučuje, ne bi bilo više hiljada mrtvih Bošnjaka u međubošnjačkim sukobima s Fikretom Abdićem. Ne razumijem Izetbegovićeve poruke, osim na način da on i njemu slični nas u Sandžaku doživljavaju kao problem u pokušajuda otvore novu stranicu s Beogradom. Ali, ne na način da Bošnjaci imaju prava kao i drugi narodi, već da … Bošnjaci ostanu podređeni i da se igra po pravilima Beograda…“ Direktno optužujući Izetbegovića za ratne sukobe među Bošnjacima u Bosasnkoj Krajini, Zukorlić indirektno rehabilitira izdajnika, zločinca Fikreta Abdića. Iz izjave Zukorlića, proizilazi, da za sukobe u Bosanskoj Krajini nije kriv Fikret Abdić, već da je kriv Bakir Izetbegović. Ustvari, naprijed citiranom izjavom Zukorilić grubo napada Bakirovog oca rahmetli predsjednika Izetbegovića. Jasno je zašto Zukorlića u tome podržava lider SBB i vlasnik Avaza Fahrudin Radončić. Međutim, „nije jasno“ zašto u tome, Zukorlića podržava reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić.
Naprijed citiranom izjavom, Zukorlić se ispoljava kao nedoslijedna, kontraverzna osoba. Citirana izjava je protivurječna unutar same sebe.
Bez obzira na Zukorlićeve napade, Bakir Izetbegović treba nepokolebljivo nastaviti sa realiziranjem izazova bošnjačke politike, s ciljem da se poboljšaju međunacionalni i međudržavni odnosi u regiji Balkana. Na efektima poboljšanja međunacionalnih i međudržavnih odnosa, posebno u pogledu otklanjanja problema između Srbije i BiH,treba da se poboljša politička i društvena pozicija bošnjačkog naroda u cjelini, kako onih Bošnjaka koji žive u BiH, tako i onih koji žive u Srbiji, posebno u Sandžaku. U odnosu na izazov koga realizira Bakir Izetbegović, smjer Zukorlićevog djelovanja je sasvim nešto drugo, da se putem otkazivanja lojalnosti vlastima u Beogradu od strane Bošnjaka i bošnjačkih institucija u Sandžaku, uspostavom paradržavnih elemenata u formi „Izvršnog vijeća“ Sandžak kao izvršne vlasti iza koje stoji Zukorlićevo „Narodno vijeće Sandžaka“, izazove konfliktna situacija, bez perspektive njenog rješavanja mirnim putem. To je put uništavanja bošnjačkog političkog identiteta u pogledu kritike protiv paradržavnih formi organiziranja iz velikosrpskih i velikohrvatskih centara, u raznim oblicima takozvanih „srpskih općina“, SAO, RS … APZB, HZH-B, HVO, HRH-B … Takvom politikom, Zukorlić i oni koji ga huškaju, kao što su reis Cerić i Radončić, propagatorima velikodržavnih politika pomažu u dokazivanju njihove destruktivne teze da zajednički život ljudi različitih nacija i vjera nije moguć, da Srbi, Hrvati i Bošnjaci ne mogu tvoriti zajedničke državne institucije, te da je zbog toga BiH kao država nemoguća. Logički, Zukorlićeva politika je operacionalizacija velikodržavnih projekata. U kojoj mjeri su Zukorlić, reis Cerić i Radončić svjesni toga? Ne treba preuranjeno koristiti njihove metode olahkog etiketiranja pa za njih tvrditi da su izdajnici i da su na strani beogradskog režima. Treba upozoriti javnost o apsurdnosti i štetnosti njihovih političkih utjecaja.
SUTRA: BOJKOT POPISA STANOVNIŠTVA U SANDŽAKU