Dejtonski mirovni sporazum, potpisan 21. novembra 1995, zaustavio je četverogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.
Danas se navršava 19 godina od kako je u vojnoj zračnoj bazi Wright Patterson kod Daytona, u americkoj državi Ohio, parafiran Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum.
Pravni akt sporazumnog karaktera donešen je da bi se zvanično prekinuo rat u Bosni i Hercegovini (1992 – 1995.) i naročito se bavio budućim upravnim i ustavnim uređenjem BiH.
Konferencija je trajala od 1. do 21. novembra 1995, kada su sporazum potpisali tadašnji predsjednici RBiH Alija Izetbegović, Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman poslije trosedmičnih pregovora.
Dva entiteta
Sporazum je parafiran u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD-a Warrena Cristophera, a pored njega, glavni američki posrednici su bili Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Zvanično je potpisan u Jelisejskoj palati u Parizu 14. decemba 1995, čime je BiH podijeljena na dva entiterta – Republiku Srpsku i Federaciju BiH.
Potpisnici su se obavezali da međusobne odnose regulišu prema Povelji UN-a, Završnom aktu iz Helsinkija i drugim dokumentima OSCE-a, kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje nesporazuma isključivo na miroljubiv načun.
Jugoslovenski parlament je 13. novembra 2002. ratifikovao Dejtonski sporazum.
Nijedan od trojica potpisnika sporazuma više nije među živima, kao ni nekadašnji međunarodni izaslanik za Balkan i jedan od kreatora Dejtonskog sporazuma Richard Holbrooke.
U Republici Srpskoj, Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovin je praznik i neradni dan, a njegovo obilježavanje regulisano je entitetskim Zakonom o praznicima.
“Od ključne je važnosti da se poštuje ono što piše u Dejtonskom porazumu. Veoma je važno sačuvati balans u BiH uspostavljen sporazumom i nikakva centralizacija funkcija više nije moguća”, kazao je predsjednik RS-a Milorad Dodik lokalnim medijima u povodu 19. godišnjice sporazuma iz Daytona, dodajući kako je bit izvornog dokumenta proteklih godina mijenjana “nasiljem visokih predstavnika”.
Aludirao je time na nastojanja da se ojačaju institucije BiH kao države, za koju Dodik tvrdi da bi se trebala baviti samo vanjskim poslovima i vanjskom trgovinom dok bi sve ostalo moralo biti prepušteno entitetima.
Kritike sporazuma
Mnogi danas kritikuju Dejtonski mirovni sporazum, govore da je prevaziđen i pozivaju na njegovu reviziju.
Sadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko je istakao kako nema dvojbe da je ta zemlja u proteklom razdoblju doživjela značajne promjene, uključujući tu i uspostavu institucija koje su danas važno obilježje države i o čemu nije bilo napisano ništa u Daytonu.
“To su uspostava potpuno nezavisne Centralne banke, stabilna valuta, jedinstvene lične i putne isprave, registarske tablice i državni simboli, carinska i porezna reforma, Granična policija BiH, SIPA i ujedinjenje Oružanih snaga”, podsjetio je Inzko na neke primjere.
Jedan od živih svjedoka pregovora vođenih u Daytonu, ratni predsjednik Parlamenta Republike BiH Miro Lazović, slikovito je kritikovao pristup međunarodne zajednice Bosni i Hercegovini, opisavši je kao zatočenika kojem su noge okovane lancima dok se od njega traži da trči, u ovom slučaju ka Evropi.
“Učvršćivanjem mira u BiH, Dejtonskom je sporazumu istekao rok i on je sam sebe doveo u poziciju da se mora mijenjati”, smatra Lazović.
Po njegovom mišljenju, ključ svega je Aneks IV Sporazuma, koji zapravo predstavlja Ustav BiH. Upravo promjena Ustava prva je odrednica programskih načela stranaka i koalicija za uspostavu vlasti u BiH, što su ih ranije ove sedmice potpisali čelnici Hrvatske demokratske zajdnice BiH (HDZ BiH), Stranke demokratske akcije (SDA) i Demokratske fronte (DF), koje bi trebale činiti okosnicu nove vlasti u BiH na temelju rezultata izbora održanih 12. oktobra.
Bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić 2013. godine je komentarisao kako je Dejtonski sporazum stvorio ‘invalidnu državu’.
„Dejtonski sporazum je zaustavio rat i to je njegova pozitivna strana. Međutim, nije uspostavio državne mehanizme na centralnoj razini da ta država može funkcionirati, odnosno da bude funkcionalna država. Zato mislim da je stvorio invalidnu državu, pa se pojedini entiteti mogu sigurno vladati kao država u državi, što sigurno nije bila namjera autora sporazuma“, smatra Mesić, uz napomenu kako je „drugo pitanje kako iz toga izaći”, rekao je on.
Tilman Zuelch, osnivač i predsjednik Društva za ugrožene narode rekao je kako Dayton prihvata podjele i etničko čišćenje.
“Ponašanje Njemačke prilikom potpisivanja tog dokumenta za mene je jedno od najvećih životnih razočarenja. Bilo je to perverzno, zbog iskustva 15 miliona Nijemaca koji su protjerani i nikada se nisu mogli vratiti. Upravo Dejtonski sporazum prihvata podjelu i etničko čišćenje ljudi, što se nije smjelo priznati”, rekao je on.
Mate Granić, koji je u doba Dejtonskog sporazuma bio ministar vanjskih poslova Hrvatske, smatra da je taj sporazum bio dobra podloga za nadogradnju.
“U Daytonu, svi se slažu s time, zaustavljen je rat i uspostavljen mir. Ali, ono što smatram je da je Dayton bio dobra podloga za nadograđivanje i da je to trebao biti proces u kojem će se intenzivno raditi da se stvori Bosna i Hercegovina, država u kojoj će se sva tri naroda osjećati sigurnim i konstitutivnim. Sa druge strane, Bosna i Hercegovina treba biti funkcionirajuća država”, rekao je on.
Zaustavljen rat
U tom sukobu, koji je trajao četiri godine, stradalo je najmanje 100.000 ljudi, a više od dva miliona stanovnika je raseljeno.
Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti UN-a, 1993. godine je formiran Međunarodni krivični sud u Hagu, oformljen da bi procesirao ratne zločine počinjene za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije.
Za vrijeme rata u BiH, glavni grad te zemlje bio je pod opsadom tri godine i deset mjeseci, čime je postao grad pod najdužom opsadom u modernoj historiji ratovanja.
U opsadi Sarajeva stradalo je više od 14.000 ljudi.
Rat u BiH zaustavljen je nakon genocida u Srebrenici, u kojem je Vojska Republike Srpske, pod komandom Ratka Mladića, ubila više od 8.000 Bošnjaka, većinom muškaraca i dječaka.
Sandzakhaber / Izvor: Al Jazeera